| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O trčanju i triatlonu plivanju i bicikliranju.
O zdravom načinu života, zdravoj prehrani i vitkoj liniji.
O načinu treninga, treninzima i utrkama.
Sve što vas zanima slobodno pitajte !
Moj osobni maill!
Službeni mail ZL!
Korisni tekstovi :
Tajne života i zdravlja
Srce od litre i pol
Najbolja investicija
Programi trčanja
Trčanje i ozljede
50.000 kilometara
Duhovnost i trčanje
Tablica hrane
Kako podesiti bicikl
Kalkulator trčanja
Forumi :
Atletski forum
Maraton na forumu
Strani linkovi :
IAAF
Triatlon savezi
Svjetski maratoni
Marathonguide
Runnersweb
Tekaški forum
Maratonac
(Časopis)
O zdravom načinu života, zdravoj prehrani i vitkoj liniji.
O načinu treninga, treninzima i utrkama.
Sve što vas zanima slobodno pitajte !
Moj osobni maill!
Službeni mail ZL!
Korisni tekstovi :
Tajne života i zdravlja
Srce od litre i pol
Najbolja investicija
Programi trčanja
Trčanje i ozljede
50.000 kilometara
Duhovnost i trčanje
Tablica hrane
Kako podesiti bicikl
Kalkulator trčanja
Forumi :
Atletski forum
Maraton na forumu
Strani linkovi :
IAAF
Triatlon savezi
Svjetski maratoni
Marathonguide
Runnersweb
Tekaški forum
Maratonac
(Časopis)
Konačno nas je vrijeme poslužilo. Poluoblačno, ni prevruće ni prehladno, bez vjetra. Na žalost, opet nas se skupilo jedva deset. Kasnili smo sa startom, jer su neki zaboravili promijeniti sat, neki su zaspali, a neki zaboravili bicikle. Ovaj put sam za zagrijavanje otrčao samo 1,5 km lagano, i odvozio jedan lagani krug. Koljeno sam osjećao poprilično, iako sam cijeli tjedan apstinirao, ne računajući 15 min. lagane vožnje na trenažeru. Prije starta, brknuli smo po 0,2 domaće rakijice, Neno tvrdi da je to zakon. Krenuli smo svi zajedno, Nedi je povukao, a ja na začelju. Prvi km. za točno 4 min., a onda mi je grupa počela bježati, metar po metar. Na drugom km. sam stigao Nedija, koji je na to opet pojačao, tako da smo okrenuli zajedno za 10:30. To mi je najbolji prolaz do sada, a grupa bježi sve dalje. Očito i oni trče brže. Prvo trčanje odradio sam za 21:37, opet najbrži prolaz. Malo sam se spetljao u izmjeni, i kad sam krenuo konačno sa biciklom, ispred mene nije bilo nikoga na vidiku, a vidi se cca 400 m. Poslije sam skužio da je Šegi ovaj put odlučio voziti u tenisicama. Na okretu prvog kruga, vidio sam da mi ostali ne bježe toliko puno, ali voze u grupi, osim Šegija, što znači da nema šanse da ih ulovim. Ali je zato Nedi ulovio mene na uzbrdici, prije nego sam ga očekivao. Iznenadio me, i skoro pobjegao, ali sam se nekako uspio priključiti i uživao u zavjetrini slijedećih 500-600 m. A onda je njemu ispao lanac. Okretao sam se, i okretao, ali njega nigdje. Šteta, mogli smo zajedno u potjeru. Na okretu prvog kruga, vidio sam da se vratio u utrku, ali zaostaje toliko da nema smisla da ga čekam. Očito mi se suđeno da vozim sam. Na kraju sam odvozio cca 40 min čiste vožnje, i to je za mene odlično, osobni rekord mi je 39:20 i to bez ulaska u parkiralište u cilju. Na drugom trčanju mi se dogodilo nešto jako čudno. Trčao sam sasvim normalno, kao da nisam vozio prije. To se vidjelo i na rezultatu 11:37 čak brže od Šegija, koji odlično odradi drugo trčanje. Nevjerojatno ! Naravno da je sve to rezultiralo osobnim rekordom staze od 1:14:35, čak 5 i pol minuta brže nego prošli put. Čak mi ni koljeno nije smetalo, kao ni bilo šta drugo. Dan prije mi se činilo da ću navući prehladu, a ni ujutro se nisam osjećao baš dobro, srce mi je lupalo 70/min. umjesto uobičajenih 50. Sve u svemu, jako sam zadovoljan, konačno jedan dobro odrađen duatlon. Pobijedio je Dino, odlično odvozivši biciklu i pokazavši da je puno uvjerljiviji na stazi, nego po raznoraznim forumima … I to bez rola …
Za razliku od prošlog, slijedeći vikend je (pre)bogat utrkama, što i sami vidite u najavama. Inače, ima ih naravno još puno, kao npr. maraton u Rimu, ali ja sam nekako mislio najavljivati samo utrke koje su tu, nama bliže, i samim tim možda zanimljivije. Vrlo zanimljivo zamišljena Pazinčica, proći će bez mene, nemam odgovarajućeg partnera, a ni adekvatnu biciklu. Na Turopoljskoj trci bili smo Neno i ja prije dvije godine. To je velika fešta za Velikogoričane, bude puno ljudi, izvrsna klopa i badava cuge koliko hoćeš. Puno utrka za školarce, i bogata tombola. Nikad u životu nisam vidio toliko pehara na jednom mjestu. Krcati stolovi. Sama staza, inače, nije bog zna što, trči se kroz polja i sela, smetaju traktori i kamioni, a ni opojni miris blaga nije baš ugodan dok trčiš. Ipak, svakako, ako niste nikad bili planirajte jednom. Zagreb-Čazma, ultramaraton od prihvatljivih 62 km. Mislio sam ja odavno ići na tu utrku, ali eto, ne mogu se ni za maraton spremiti kako treba. Osim toga, oni bolji trče vremena bolja od mog maratona, što znači da bi mi pobjegli više od 20 km. Fascinantno, ali i frustrirajuće. Ja sam nekako računao da bi to istrčao za cca 6 h, što bi me, obzirom na relativno dobre trkače koji obično nastupaju, smjestilo na začelje, ako ne i na sam kraj. Ako niste znali, tu trku su trčala i najmanje trojica trkača sa zimske lige, pa ako vas zanima koji su to, imate na njihovim zvaničnim stranicama rezultate svih dosadašnjih utrka. Tu je još i Mali Kraški maraton, koji je zapravo polumaraton, a zanimljiv je, jer se trči kroz dvije zemlje (Slovenija i Italija) i što na njemu nastupi preko 700 trkača uglavnom iz Slovenije i okolice Trsta. Za usporedbu, kod nas je čudo kad se na polumaratonu skupi više od 200 ljudi, a rekord drži Varaždinski polumaraton sa nešto preko 300 trkača. Od svega toga, ja ću, po svoj prilici na treće kolo duatlon lige, koje je isto u nedjelju. Nadam se samo, da nas nakon bure, koja nas je derala u prva dva kola, u trećem neće oprati kiša … 
Evo, prošao je vikend u kojem nije bilo nikakvih utrka, ako ne računamo državno ekipno prvenstvo u krosu. Nastupilo je dosta trkača i trkačica sa zimske lige, neki i vrlo zapaženo. Ovosezonsko trkačko otkriće, veslačica Iva Nadalin, trčala je za ekipu Kvarnera i pobijedila u konkurenciji seniorki na 8 km. Svaka čast. Za ekipu su još nastupile Suzana Alberini i Dajana Diklić i odnijele i ekipnu pobjedu. I dečki su pobijedili na upola kraćoj stazi. Nikola, Zoran i još jedan Saša, koji ne trči zimsku ligu. Jedino ne kužim zašto seniori trče dvije dužine. Na kraju se sve to skupa zbraja, a koga zanima, imate rezultate na utrkama. Meni je bio crni vikend, što se tiče treninga. Najprije sam u petak popodne išao trčati lagano od Kantride do Preluka i nazad. Jedva sam se dovukao, teške noge, a i koljeno boli. U subotu sam bio na Žurkovu, ali mi je bura išla toliko na živce, da sam odvozio samo tri kruga. Nakon toga sam jedva otrčao jedan krug, kao sa smo u sred ljeta. Vrhunac, u negativnom smislu, dogodio se jučer. Planirao sam napraviti svoj najdraži trening, dužinu od cca 30 km. Vrijeme idealno, svježe i sunčano. No, čim sam krenuo, znao sam da nešto ne valja. Odmah na početku mi je bilo užasno teško, koljeno me bolilo, teško sam disao, mislio sam da će biti bolje nakon nekoliko km. Ali vraga, jedva sam se dovukao do Kantride, kupio vodu na pumpi, i nekako odteturao do onog odmorišta na cca 7 km od kuće, gdje obično sakrijem vodu i pišam. Malo sam razmišljao, i odlučio se vratiti. U povratku je bilo još gore, u nekoliko sam navrata prohodao po parsto metara, jednostavno, nešto me tjeralo da stanem. Nikad nisam doživio nešto slično, pogotovo po ovako lijepom vremenu. Nadam se da je to samo umor (mada, ne znam od čega?). Odmorit ću se par dana, pa ćemo vidjeti … 
Danas smo vozili i trčali drugo kolo buratlon lige. Na Žurkovo sam došao već u deset do devet. Nije još bilo nikoga od triatlonaca, pa sam odlučio otrčati jedan lagani krug sa mojim znancem Branimirom. Malo smo pričali i trčali, a natrag smo išli uz more. Malo sam povukao onu uzbrdicu na kraju i sasvim se ljepo zagrijao. Još je bilo rano, i nije još bilo nikoga, pa sam odlučio odvoziti jedan krug na bicikli. Malo je puhalo, ali ništa strašno. Kad sam stigao natrag, kako još uvijek nije bilo nikoga, išao sam voziti malo one uzbrdice prema dvorani, tek toliko da malo vježbam dizanje na noge, to mi loše ide. Već je bilo skoro deset, a i dalje nikoga. Postalo mi je sumnjivo, pa sam nazvao Žileta, koji mi je objasnio da utrka počinje u jedanaest, da je trebala u deset, ali na netu piše jedanaest. Jebiga, moja greška, uzeo sam zdravo za gotovo da će svaka utrka početi u isto vrijeme. Ovako je zanimljivije, doduše, nikad ne znaš na čemu si. No dobro, sad još samo treba utući sat vremena. Odvozio sam još dva kruga. a onda su se pomalo počeli skupljati natjecatelji, ali i bura se počela dizati. Malo prije starta počelo je i sniježiti. Baš krasno. Utrka je napokon krenula, startalo nas je deset, od toga osam u velikoj trci. Prvo trčanje sam odlučio odraditi malo jače, ne bi li, možda, ulovio nekoga na bicikli, i malo se prošvercao u zavjetrini. Osim Novaka, koji je povukao, svi drugi su mi bili blizu. Okret na 10:34, dosta jako za mene. Natrag nisam htio forsirati, jer sam znao da će Šegi izgubiti dosta na izmjeni. Tako je i bilo, na vožnju smo krenuli zajedno, ali ... nikako prešajbat na veliki zupčanik, ne ide pa ne ide ... Inače nikad nemam problema sa mjenjačem, ne znam koji k.... mu je bio. Kad sam konačno uspio, Šegi mi je pobjegao već 50 m i koliko god mi se činilo da ću ga uspjeti stići ... ništa od toga. Bura je počela sve jače puhati, i u trećem krugu je već bilo pravo umijeće ostati u "sedlu". U dva navrata sam skoro letio s bicikle, toliko su bili jaki udari. Čak i na drugom trčanju je bilo problema, na onom zavoju kod prvog kilometra, vjetar me je skoro bacio preko zida. U cilju smo se na brzinu potrpali u aute, pokupili one koji su došli biciklama, jer stvarno, više nije bilo ni u ludilu za vozit. Što se tiče rezultata, pobijedio je Bojan Novak, Splićanin na privremenom radu u Rijeci, drugi je bio Dino Alberini, a treći mali, sve bolji, Mateo Marinić. Rezultate ne znam, ja sam išao nešto sitno ispod 1:20, što je, obzirom na neljudske uvjete na stazi, i više nego dobro ...
Odradili smo i zadnje kolo zimske lige, i sve u svemu, nije bilo ni tako loše. Prekrasno vrijeme, dobar štimung, pedesetak natjecatelja i na kraju druženje i dobra klopa na Vidikovcu. U rezultatskom smislu,nije bilo baš nikakvih iznenađenja. Sveukupni pobjednik, očekivano, Ivan Stanić, druga Iva Nadalin, a treći Rajko Šarčević. Kod ekipa, pobijedila je Gradnja centar Rijeka, druga je ekipa Veslačkog kluba Jadran, a treća, ekipa Svetog Nikole. Kompletne rezultate objavit ću kad ih budem imao, obzirom da je današnju utrku organizirao AK Kastav Maraton, a ja sam je samo bodovao kao zadnje kolo zimske lige. Na kraju vrijedi istaknuti i pobjednika danšnje utrke : Zoran Žilić, sa novim rekordom staze od 47:33. drugi je bio Saša Ljubojević, a treći Ivan Stanić. Najbrža žena danas bila je Iva Nadalin, ispred Suzane Alberini i Barbare Bebić. Sretan sam da je sve to dobro završilo, i mogu vam reći da sam danas, nakon svega, bio umoran više nego da sam i sam otrčao trku ...
Od sedam sati ujutro, koliko već sjedim u uredu, evo sad prvi put vidim zvonik crkve sv. Jelene Križarice u Kastvu, takva je magluština cijelo vrijeme. Kiša nemilice lije, i staza će sutra biti strašna. Blata do koljena. Za trku se već prijavilo 20-tak trkača, među kojima i trojica jakih iz ZG i VŽ. Kad se tome doda trojicu-četvoricu domaćih, moglo bi biti neizvjesno. U nedjelju je drugo kolo duatlon lige. Nadam se da neće biti ovakva kiša, jer nemam gume za kišu (ha-ha…). I maraton u Trevisu je isto u nedjelju, navodno se očekuje 4.500 trkača/ica. Strava… Ide i naših pun bus plus nešto u vlastitom aranžmanu. Trebao sam ići i ja, ali… to već sve znate. Kad malo razmišljam o broju sudionika na nekoj utrci, nekako mi se čini da svaka utrka ima neku kritičnu brojku koju treba preći, da bi utka postala velika, tj. masovna. Kod nas u HR se sve nekako vrti između 100-200 za većinu polumaratona, i to su uglavnom isti (domaći) ljudi. A to je premalena brojka da bi se zainteresirali sponzori, a ni od startnina se ne skupi dovoljno da bi privuklo jače trkače. A jači trkači doprinose masovnosti, i tako se vrtimo u začaranom krugu. Možda najmasovniju utrku u HR organizira Novi List, pod geslom „homo si teć“, samo što … to nije prava trka. Lani su, doduše čini mi se, trkači imali brojeve, ali o nekakvim rezultatima u cilju nije bilo govora, osim za one najbrže. Šteta, jer njihovim novcem i medijskom moći, moglo bi se napraviti čuda, samo da se nađe neko ko se razumije i u organizaciju utrke. Ovako, svak vuče na svoju stranu, a da Rijeka nema nijednu pravu utrku. 
Snijeg pada ko blesav, već drugi put ovaj tjedan. Baš dobra najava za proljetni polumaraton. Zapravo, zadnje tri godine, koliko sam puta sudjelovao na njemu, uvijek je bilo neke veze sa snijegom. Lani se, čak, nije ni moglo trčati po nasipu, nego oko Jaruna, kao na Stareku. Kako čujem, tako će biti i ove godine. Prvi put sam razmišljao o toj utrci još „davne“ 2002. godine, kad sam bio još trkački početnik. Htio sam ići na svoj prvi polumaraton upravo tad. No, nije bilo nikoga zainteresiranog, pa nisam. No već slijedeće godine, bili smo Neno, Mirko, Ljubas i ja, i to mi je bio drugi polumaraton, i prvi istrčan u komadu, za 1:47. Bilo je blata do koljena, adidaske su poslije trke bile za bacit. Pretprošle godine se sve poklopilo : odlično vrijeme, hladno, oko nule, za mene idealno. Bio sam u dobroj formi, odradio sam dobru zimu jer sam se spremao za svoj prvi maraton. Krenuo sam lagano, za 4:30 po km, i držao bez problema, i po nasipu, i po asfaltu. Na 15. km sam shvatio da će to biti oko 1:35, ako izdržim tako do kraja. Tako je i bilo, i do dana današnjeg nenadmašeno vrijeme. Već se pomalo pitam hoću li ikad ići bolje? A kako sam bio krenuo, evo prvih pet mojih polumaratona : 1:58 riječki, 1:47 već spomenuti proljetni, 1:44 drugi riječki, pa 1:39 Starek i na kraju taj od 1:35. I nakon toga već dvije godine sve nešto između 1:37 i 1:40. I lani na proljetnom 1:39, po snijegu na Otoku Mladosti. Ove godine mi se ne ide, sumnjam da bi mogao ispod 1:40. Umjesto toga, odradit ću u nedjelju dužinu, nastavljam sa pripremama za maraton, ovaj put je cilj Trst. Stopalo (da pokucam u drvo) više ne boli, i sad ću nastaviti sa recimo 25 km, pa ćemo vidjeti za dalje …