Snijeg pada ko blesav, već drugi put ovaj tjedan. Baš dobra najava za proljetni polumaraton. Zapravo, zadnje tri godine, koliko sam puta sudjelovao na njemu, uvijek je bilo neke veze sa snijegom. Lani se, čak, nije ni moglo trčati po nasipu, nego oko Jaruna, kao na Stareku. Kako čujem, tako će biti i ove godine. Prvi put sam razmišljao o toj utrci još „davne“ 2002. godine, kad sam bio još trkački početnik. Htio sam ići na svoj prvi polumaraton upravo tad. No, nije bilo nikoga zainteresiranog, pa nisam. No već slijedeće godine, bili smo Neno, Mirko, Ljubas i ja, i to mi je bio drugi polumaraton, i prvi istrčan u komadu, za 1:47. Bilo je blata do koljena, adidaske su poslije trke bile za bacit. Pretprošle godine se sve poklopilo : odlično vrijeme, hladno, oko nule, za mene idealno. Bio sam u dobroj formi, odradio sam dobru zimu jer sam se spremao za svoj prvi maraton. Krenuo sam lagano, za 4:30 po km, i držao bez problema, i po nasipu, i po asfaltu. Na 15. km sam shvatio da će to biti oko 1:35, ako izdržim tako do kraja. Tako je i bilo, i do dana današnjeg nenadmašeno vrijeme. Već se pomalo pitam hoću li ikad ići bolje? A kako sam bio krenuo, evo prvih pet mojih polumaratona : 1:58 riječki, 1:47 već spomenuti proljetni, 1:44 drugi riječki, pa 1:39 Starek i na kraju taj od 1:35. I nakon toga već dvije godine sve nešto između 1:37 i 1:40. I lani na proljetnom 1:39, po snijegu na Otoku Mladosti. Ove godine mi se ne ide, sumnjam da bi mogao ispod 1:40. Umjesto toga, odradit ću u nedjelju dužinu, nastavljam sa pripremama za maraton, ovaj put je cilj Trst. Stopalo (da pokucam u drvo) više ne boli, i sad ću nastaviti sa recimo 25 km, pa ćemo vidjeti za dalje …
|