Od sedam sati ujutro, koliko već sjedim u uredu, evo sad prvi put vidim zvonik crkve sv. Jelene Križarice u Kastvu, takva je magluština cijelo vrijeme. Kiša nemilice lije, i staza će sutra biti strašna. Blata do koljena. Za trku se već prijavilo 20-tak trkača, među kojima i trojica jakih iz ZG i VŽ. Kad se tome doda trojicu-četvoricu domaćih, moglo bi biti neizvjesno. U nedjelju je drugo kolo duatlon lige. Nadam se da neće biti ovakva kiša, jer nemam gume za kišu (ha-ha…). I maraton u Trevisu je isto u nedjelju, navodno se očekuje 4.500 trkača/ica. Strava… Ide i naših pun bus plus nešto u vlastitom aranžmanu. Trebao sam ići i ja, ali… to već sve znate. Kad malo razmišljam o broju sudionika na nekoj utrci, nekako mi se čini da svaka utrka ima neku kritičnu brojku koju treba preći, da bi utka postala velika, tj. masovna. Kod nas u HR se sve nekako vrti između 100-200 za većinu polumaratona, i to su uglavnom isti (domaći) ljudi. A to je premalena brojka da bi se zainteresirali sponzori, a ni od startnina se ne skupi dovoljno da bi privuklo jače trkače. A jači trkači doprinose masovnosti, i tako se vrtimo u začaranom krugu. Možda najmasovniju utrku u HR organizira Novi List, pod geslom „homo si teć“, samo što … to nije prava trka. Lani su, doduše čini mi se, trkači imali brojeve, ali o nekakvim rezultatima u cilju nije bilo govora, osim za one najbrže. Šteta, jer njihovim novcem i medijskom moći, moglo bi se napraviti čuda, samo da se nađe neko ko se razumije i u organizaciju utrke. Ovako, svak vuče na svoju stranu, a da Rijeka nema nijednu pravu utrku.
Post je objavljen 10.03.2006. u 14:36 sati.