5. riječki polumaraton

31.03.2006., petak

U nedjelju je na programu 5. izdanje riječkog polumaratona. Svakako ga moram otrčati, iako sam u lošoj formi, a ni koljeno se još nije oporavilo. Osim toga, sutra idemo na državno ekipno prvenstvo u duatlonu, koje se tradicionalno održava prvi vikend u travnju, na Jarunu. Možda je ovo prilika da vam ispričam kako sam trčao prvi riječki polumaraton, koji je ujedino bio i moj prvi polumaraton u životu. Ovo bi se još moglo nazvati i mala škola antitrčanja ili kako se ne smije trčati utrka. Tada sam trčao tek oko godinu dana, i najveća dužina koju sam imao u nogama, u komadu, bila je nekih 14 km. Prvi riječki polumaraton se trčao u lipnju, i dan je bio strašno sparan. A ja sam smislio taktiku : prva 2 km povući malo jače, a onda usporiti pa kako bude. Ponavljam, ovo nemojte pokušavati kod kuće. Na startu gužva, uzbuđenje, zbunjoza. Nas nekoliko, koji smo mislili da je start sa Lovranske rive, mirno smo se rastezali i čudili se, gdje su svi nestali. Deset minuta prije starta pojavio se Šoljaga, u službenom autu, sa megafonom, i izderao se na nas da šta radimo tu, da je start za deset minuta cca 1 km dalje. Uslijedila je trka prema startu kao neplanirano zagrijavanje. Još se nisam pravo ni ispuhao kad je označen start. Krenuo sam jako, adrenalin je proradio, ponijela me utrka. Prvi kilometar sam se nekako držao, a onda su me počeli polako prestizati. Ljubas mi je u prolazu dobacio „melez, ča si ponemel !“ što bi na grobničkom bilo „jesi li poludio?“ Nakon 2. kilometra sam trebao malo usporiti, prema planu, ali noge su same grabile dalje, istim ubitačnim tempom. Na prvoj okrepnoj stanici, dakle na 5. km, Žile, koji nas je pratio na bicikli, mi je dobacio da se dobro držim, da sam oko 40. mjesta. Tad me uhvatila panika, jer sam shvatio da sam pretjerao. U Opatiji, prva kriza i prvo hodanje. U Voloskom druga kriza, i drugo hodanje… Na Preluku …. itd i itd … Dva km. prije cilja sustigla me je simpatična starija gospođa (ja sam hodao) i bodrila me, da izdržim, da je još malo do cilja. Na jedvite jade sam se pokrenuo, znao sam da me žena i klinci čekaju u cilju, pa neću valjda doći hodajući. Ni sam ne znam odakle, ali smogao sam snage da ta zadnja dva kilometra prestignem još nekoliko trkača, i ponosno uletim u cilj, a žena mi je kasnije rekla, da sam u cilju izgledao kao da ću slijedeći tren pasti mrtav …

- 08:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Triatlon i dugoprugaško trčanje

Opis bloga

Linkovi

Rezultati :

31.03.2006., petak

5. riječki polumaraton