šmrc, šmrc, šmrc
Eto sutra trebah odijenuti novu haljinu i nove sandale i krenuti sa svojim Ribicama u nove školske pobjede. No nikad nije dobro puno se unaprijed radovati, planirati, jer eto zna se izjaloviti.
Al' šmrc, šmrc - šmrcam, kišem, kašljem da je milina. I temperatura je 37, što je za mene koja sam osjetljiva na respiratorni sustav, znak da ostajem doma, jer ova me temperatura rastura. Za slučaj temperature dobih i trodnevni antibiotik da zaštitim pluća. Puna sam katara i sva je kuća kontaminirana. Ne možeš kihanje obuzdati. Dite je sa mnom, ne mogu ga izolirati.
U zadnju godinu dana jezik me svako toliko peče i žari, ručni zglobovi bole jedan po jedan od prstiju, zapešća, lakta i ramena. Neman ni osteopeniju ni osteporozu ni reumu, kažu nalazi. Koji je to vrag bog zna? Tko zna koliko sam se puta srela s coronom i jesam li je imala?
Ovo je prvi puta u 32 godine staža da me nema na početku školske godine zbog možebitne viroze, alergije ili ne daj bože corone. Sutra valjda budem znala.
Ako me ne utješe tirmisu i smokve ne znan tko će i što će.
Baš se osjećam onako bez veze. A opet nije u redu da jočem i zdvajam kad ta moja šmrkavost, katar i lagana nemoć nisu smak svita.
Eto sad ću opet vratit ona 2 kg koja sam ovo ljeto na jedvite jade skinula. Uf, uf, uf. Idem sada povećati svoju masu. Ne mogu odoljet ni kolaču ni smokvama.
Budite mi pozdravljeni. Svima želim sretan početak školske godine, a ja ću najvjerovatnije tjedan dana bolovati jer toliko kod mene traju i najmanje respiratorne infekcije.
05.09.2021. u 19:28 | 21 Komentara | Print | # | ^
