kad bih mogla biti vila
kad bih mogla
biti vila
s planine bih se
sjurila
usput travke
ljekovite
u melem priredila
svaka čuda
umiješala
darak svoj ti
donijela:
srebrom zlatnim
te optočila
plaštom vjere
ogrnula
noćnim smijehom
zatočila
da ti osmijeh
zari lice
podarila ti krila
rajske ptice
ljubila
gdje god te boli
da te nada
osokoli
da te nikad
ne zaboli
kad bih mogla
biti vila
komad svojeg svijeta
bih odlomila
u uzavrelu moru
rane ti vidala
čarobne priče
uz krevet pričala
zvjezdanim nebom
uspavljivala
rosnim jutrom
te umivala
suncem danju
osnaživala:
da iscijelim
sve što boli
ratniku mojem
koji me voli
