Što da ti danas pričam?
Danas zlato imam pregršt pjesama koje duboko u meni strše i žele van. Ne dam im. Gušim ih. Neka zveče mnome…
Danas dušo imam ono nešto što se zove tiha patnja u iščekivanju…
Danas dragi imam sve što je zapisano u zvijezdama za nas dvoje; na dlanu čuvam to malo nježnosti, kao kap vode; da ne prolijem slučajno, da ne ostanem bez tebe…
Danas ti jedini, kao i svih ovih dana, mislim na tebe, na nas; i pitam se koliko su teški moji uvjeti da budem jedina; zar nije to jedino razumno rješenje u svijetu lažnih ljubavi…
Danas ti srećo vjerujem u tebe, čak više nego u sebe, jer danas je još jedan dan više mojeg voljenja tebe…
Danas te mače moje volim onako kako znam da bi ti volio: tiho, nježno i blago; i nemam straha da me ti ne voliš…
Danas ću srce opet biti sama s tobom, pričat ću ti svoje dogodovštine kako prosipam bisere i smijat ćemo se u mašti, ti i ja, ja i ti…
Sutra, što će biti sutra? Hoću li podnijeti još jedan dan bez tebe? Hoću li te delitati? Hoću li zamotati sve svoje osjećaje u jedan svežanj i bacit ih u smeće?
Danas voljeni znam da te volim svim srcem… Ne dozvoli da ova ljubav nestane!
