Hej Franjo javi se
Pepeljuga
Kada sam slušala Dječju književnost nemalo sam se iznenadila riječima profesora da su pisane za mlade djevojke s dvora kako bi iz njih iščitale pouke, mudrosti. Prve bajke bile su drugačije od ovih današnjih, njihovi završeci bili su surovi. Nije bilo lovca da spasi Crvenkapicu, vještica je u kazanu skuhala Ivicu i Maricu… Braća Grimm preuredila su bajke ublažavajući njihove likove i radnju da bude primjerena djeci.
Tko je Trnoružica ?
Djevojka, žena koja ne sluša savjete. Iz znatiželje odlazi u zabačeni dio dvorca i ubode se na zabranjeno vreteno. Zato bude kažnjena stogodišnjim snom, stogodišnjom samoćom, karantenom, sramotom. Srećom naiđe njen princ, oslobodi je samovanja, spasi ljubavlju iz začaranog kruga osuđivanja, tuge i prezira.
Ima li u nama ženama Trnoružica ? Sanjamo li mi o svojem princu koji je eto tu iza ugla, samo što nije došao ? Čeznemo li za bajkovitom ljubavi koja nas ponese u začarane šume u kojima ne prepoznajemo zloduhe ?
Da, mi smo te, koje se kad-tad opeku iako znamo da je teća vrela. Dogodi se. I pazimo se, čuvamo jedno vrijeme, da bismo opet krenule u maštanja najljepših ljubavnih priča. Ta mašta može biti toliko bujna da nam se svijet u kojem živimo čini ružičastiji od zalaska sunca. A kad princa nema, sunce zađe, noć prezume naše misli i zapadamo u autodestrukciju pa se inatimo zatvarajući svoja okna, padamo u stanja agonije. Cijeli svijet je sivo-crn.
Nema žene koja nije prošla ružičasto-sivocrnu fazu. Zašto smo takve ? Koliko nas naša krhkost određuje ? Koliko nam inteligencija pomaže da ne budemo Trnoružice ? Kad mi žarko želimo imati svojeg prijatelja, muža, ljubavnika, princa il konja.
Žene vole nježnost, tepanje, dodire, sitnice, treptaje, smijeh, ples i glazbu. Vrlo je lako jednom dr. Giacomu Casanovi doprijeti do srca naših. A kad osvoji srce, duša se predaje, tijelo žudi.
Mi smo zaljubljene u ljubav bez obzira u kojim se obličjima ona javlja. Njoj se predajemo ne trepnuvši, od nje tražimo zauzvrat nju. Bila ljubav lažna, nestvarna, neuzvraćena žena je prihvaća s pomanjkanjem razuma. Ne vrijede više mudre izreke i iskustvo. Žena ponovno ide ka svome cilju, ljubavi svojoj, a samo one koje su rođene pod sretnom zvijezdom sretnu i dotaknu pravu istinsku ljubav.
Jesam li ja Trnoružica ?
