Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

četvrtak, 14.10.2021.

TO



Htjela sam nešto sa vama da podijelim, a što mi se desilo juna 2016.godine. Kako kaže moj učitelj reikija-otvorila su ti se vratanca da vidiš, došlo je vrijeme, ti si odrasla i spremna si da TO vidiš. Da dobro ste pročitali, to o čemu ću da pišem nazvala sam „TO“. Naime, tog ljeta gospodnjeg 2016.godine, pogledala sam u sat i vidjela da je 21.35 sati, a zeludac je trazio čokoladu ili nešto slatka a u kuhinji ničeg nije bilo. Trgovine sa hranom ovdje u mom kraju rade do 22 sata i ja sam brzebolje pozurila da se spremim: obuci trenerku, patike, uzmi novac i trči do najbliže trgovine koja je nekih cca 200 metara od moje zgrade. Ni sluteći šta će mi se desiti za nekih 2-3 minute, izašla sam iz zgrade i tog istog moment zakoračila, ha ha ha, ja to volim reći, u svijet matriksa. Idući niz stepenice izmedju moje i susjedne zgrade pažnju mi je privukao svjetleci objekat koji je stojao u zraku, ali pak treperio sasvim čudno i neobično. Nije letio. Upoznata sam sa teorijom letenja tj. aerodinamikom, ali ovo nije bila nikakva letjelica. Stojalo je i treperilo, a zatim bi s vremena na vrijeme pravilo nagle pokrete lijevo-desno, gore-dole. Gledajući onako u čudu, a kako bih drugacije, TO je odjednom promjenilo boju u crvenu kao da je dalo nekome znak. I bila sam u pravu, iza drveta odjednom ugledala sam jos ista dva objekta, kao da su se „dopisivali“ sa tom crvenom bojom. Kad bi ovaj vratio boju u svjetlu, ovaj drugi bi pocrvenio, kao da su mene vidjeli i javljali jedan drugom „Jedno nas je vidjelo“. Apsolutno nikog nije bilo na ulici da prodje , koga bih pitala da li vidi isto sto i ja. Auta jesu prolazila, ali niko to iz auta nije ni mogao vidjeti. Ne znam sve je trajalo mozda desetak minuta, to moje posmatranje i cekanje neceg, ni sama ne znam cega. Odjednom jedan objekat od ta tri odletio je u svemir, sasvim necujno, što me mnogo uplasilo i ja sam poput ptice trkačice bukvalno odletjela i uletjela u trgovinu, a kako sam zaprepasteno izgledala onom sekjuritiju to nikad necu saznat ha ha ha. Kupila sam keks i onda kad sam izasla ocekivala sam da cu zateci ona dva objekta, ali no, nigdje ih nije bilo. Otišli svojim putem u svoj svijet. Kad sam ispricala drugarima sta sam vidjela tu noc poceli su me zezati imitirajuci Djuru i onaj skeč „Prozelenksti objekat koji je bio žut, ustvari bio je crven....“. Znam, i meni je smijesno, ali tu noc, ja necu nikad zaboraviti, ma šta TO gore bilo, ma šta tu noc ja vidjela, znam da je bilo nesto i da nije pripadalo ovom našem svijetu. Eto, toliko od mene. Želim vam slatke snove.

14.10.2021. u 21:47 • 20 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.