Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

ponedjeljak, 02.11.2020.

Vranica-Krstac 2070 m n/v

Palo mi je na pamet kako sa vama dijelim svoje putešestvije, a nekad to dosadi, pa mogla bih i nešto drugo. Ta ja. Sjetila sam se svojh studentskih dana i onog kad uz kafu sa kolegama diskutujemo beskrajno duge nevažne razgovore, tipa šta su hakirali i kako hakirati nešto (ako je to uopšte bilo tačno). Nisam se nikad petljala tamo gdje mi nije mjesto, jer nisam imala pojma iskrena da budem kako bi to izvela, ali ni to za šta će mi? Koga da provjeravam? Sve one moje kolege su znale i kako uć u tuđi komp, i kako uć u telefon, i kako ovo, i kako ono, a ja k'o tukmez pravi, znam samo nazvat i to je to. Meni dosta. Većinom sam ih samo slušala i nisam nikad imala šta pametno za dodat, osim pitat po nešto.

Godine su prolazile, tehnologija je napredovala, dobili smo viber, whatsapp, i jos koješta. I dalje nemam hakerskog znanja, ali sam provalila „rupu“ u jednom propustu vibera i whatsapp-a. Kako? Naravno da neću reći. I ne znam dal' je iko od profesionalaca to provalio, kad za ovu provalu ne treba ama baš nikakvo posebno informatičko znanje. Sve legalno. Nema nikakvih dodatnih špijunskih aplikacija, apsolutno sve legalno. O čemu je riječ? Hoću da kažem, da kako možete komotno znat sa kim osoba priča, ako imate br.tel. od te osobe, ali morate imat i br.tel od osobe sa kojom priča. Ponavljam potpuno legalno. Ja sam malo modernija bosanska mahala od mahalaša iz prethodnog posta. Doduše to ja više radim da vidim s kim imam posla i ko se domunđava i sa kim, ponavljam čisto zbog sebe, da stopiram ili emocije ili nadu ili druženje (ovisi šta mislim i osjećam i želim imat s nekim).

Jučer mi je bio pravo zanimljiv dan. Ja i moj drugar penjali smo se na Krstac na 2070 m n/v.Išli smo od Prokoškog jezera tj. jednom od najatraktivnijih planinskih sela u BiH. Snimali smo filmove i smijali se uglavnom mojim budalaštinama hi hi hi. Zapravo cilj nam je bio najviši vrh Vranice Nadkrstac, ali ja sam imala problem sa nogom pa smo na kraju završili na Krstacu, za kojeg smo prvobitno mislili da je to Nadkrstac. Iako sam tu bila prije 10 g. zaboravila sam put. Sjećam se da je baš tu na tom vrhu vijorila bijela zastava sa natpisom „Bože, čuvaj Vranicu i one koji je posjećuju“.

Vranica je jedna od ljepših planina u mojoj domovini. Pročitala sam negdje da su još od rimskog doba pronašli razne rude na njoj, a od ruda bilo je i puno zlata. Ima jedna lijepa metafora u jednoj staroj sevdalinki koje se često sjetim... „...uzmi za me oku zlata, pa pozlati dvoru vrata...“. Može se tumačiti na više načina, ali ja tumačim na svoj: kad se popnem na vrh planine, ja nju ne osvajam, ona mene osvaja-mojim jednim pogledom, okom u kojeg stanu sva ta prostranstva, brda i poljane. Oko je maleno spram svih tih prostranstava, a toliko obuhvata. Tako da ja svaki put kad se popnem „uzmem oku zlata“, pa „pozlatim svijetu vrata“, tako što gledam i divim se, čudim čudima i bojama ovoga svijeta i mislim se, a kad ću, ako neću sad živjeti?

„Život je jedan, živi ga Fikreta“.







02.11.2020. u 10:00 • 12 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.