22
petak
travanj
2022
Rutina
Posljednjih nekoliko dana pokušavam pisati o malim stvarima koje me vesele, kao što to inače činim. Ali sve zvuči glupo, jer više nijedna sitnica ne može nadomjestiti moje zasićenje rutinom.
Već gotovo pola godine radim na covid odjelu. To je jedan odjel koji iznimno iscrpljuje čovjeka. Psihički.
Svaki moj dan je isti: pregledavanje laboratorijskih nalaza i terapije, uputnice, vizita, informacije i još jedna vizita.
Došla sam do zasićenja i samo želim da se nešto dogodi, da se nešto pomakne.
Još ne gubim nadu.
komentiraj (14) * ispiši * #
12
utorak
travanj
2022
Najboljoj prijateljici
Ponekad sanjam one mračne hodnike. Uvijek u snu želim na nekog vikati, a nemam glasa. Želim se od nekog braniti, a ne mogu podignuti ruke. Želim od nekog bježati, a ne mogu pokrenuti noge. Uvijek sam bespomoćna i sama u nepoznatoj okolini. Prepuštena sebi, a preslaba da bih se zaštitila. Budim se prekrivena hladnim znojem, a taj sivi oblak prati me cijeli dan.
Ima nekoliko meni bliskih ljudi koji su uvijek uz mene i drže me na površini. Uvijek otjeraju taj sivi oblak. Zbog njih sam danas jaka, samouvjerena i nikog se ne bojim. Često spominjem zaručnika, ali još nisam spomenula moju najbolju prijateljicu. Nazovimo je Maja.
Maja je na poslu ozbiljna, sposobna i vrlo profesionalna odvjetnica koja sve argumentira i raspravlja do besvijesti. U slobodno vrijeme, Maja voli sunce, umjetnost, putovanja i velika je suprotnost ozbiljnoj odvjetnici. Kad imam problem, Maja će odmah reći da joj mogu sve ispričati i neće me osuđivati, ali kad radim gluposti bez problema će mi reći da sam glupa. I to cijenim kod nje. Ne štedi me, objektivna je, a s druge strane me razumije i želi mi dobro. Razgovor s Majom je kao psihoterapija. Ne znam jesam li joj dovoljno puta naglasila koliko sam zahvalna što je uvijek uz mene, ali uskoro ću je vidjeti i svakako joj to još jednom naglasiti.
komentiraj (11) * ispiši * #
07
četvrtak
travanj
2022
Dugo očekivani odmor
Tek sam počela ponovo raditi na Covid odjelu i već sam završila u izolaciji. Osjećam se dobro, borim se sa dosadom. Pratim boje neba od jutra do kasne večeri, gubim se mislima u jutarnjoj gustoj magli, promatram nježno njihanje još uvijek ogoljelog stabla ispred prozora, zahvalno sa malog stolića ispred vrata sobe uzimam kavu i doručak koje mi moji ukućani marljivo pripreme. Šaram i bojim po rokovniku nakon što sam odlučila pauzirati sa stručnim knjigama barem na dva-tri dana. U tih nekoliko dana ću dovršiti s gledanjem nekih serija koje nikad nisam stigla pogledati. Nedostaje mi zveckanje kiše po prozoru. Doći će i ona uskoro.
komentiraj (17) * ispiši * #
