Nas dvoje

Ulazim u kuću nakon napornog dana na poslu, torba odzvanja kad dotakne pod. U daljini čujem grmljavinu dok sa sebe skidam odjeću i odlazim pod tuš. Vruća para mi magli pogled, ali istovremeno obavija mi sva osjetila ugodnom toplinom koja opušta mišiće. Ne da mi se sušiti kosu, a kapljice se s nje kotrljaju preko leđa sve do poda dok umorno koračam u sobu. Dan je bio nemoguć: krvarenje koje smo jedva stavili pod kontrolu, operacija od sedam sati i bezbroj konzilijarnih na hitnoj. Jedva sam dočekala doći kući. On već leži na krevetu i pokazuje mi da se zavučem ispod deke. Zna da se moram pokriti dok spavam, čak i na vrhuncu ljetnih vrućina. Prepričavam mu dan, gledamo seriju, uživam u njegovoj toplini, osluškujemo oluju koja se približava i polako ali sigurno tonemo u san.

Uz sve moje male pobjede i uspjehe, spašene živote i naučene nove vještine, meni je ipak omiljeni dio dana kad ugledam Njega.