22

utorak

ožujak

2022

Vikend

Budi me najiritantnija melodija alarma ikad. Moram odabrati najneugodniju melodiju jer se ponekad teško budim. Vani je sve sivo i ne mogu predvidjeti hoće li uskoro izroniti sunce ili će se gusti oblaci zadržati tijekom cijelog dana. Kišu ne predosjećam, već dugo nije padala. Volim kad je miris kave prvi miris koji osjetim ujutro. Srknem tople kave s puno mlijeka i tek onda krenem staviti parfem.

Prolazim kroz dvorište i primjećujem mir i tišinu. Vikend je, svi još odmaraju osim mene. Putem susrećem tek nekoliko automobila. Najveća prednost rada vikendom je više mjesta za parkiranje u krugu bolnice. Minutu nakog što ugasim automobil, primjetim da se pokraj mene parkiraju moji kolege koji su se danas skupa vozili na posao. Opet smo svi troje uranili. Ali, to je savršena prilika da se zaustavimo u kantini i pokupimo kavu i doručak.

Još je sve mirno, rano je. Predviđamo kakav će dan biti iako znamo da nitko od nas ni približno neće pogoditi. Ovaj posao je jako nepredvidiv. Sjedimo u nekom improviziranom dnevnom boravku i povremeno se nasmijemo nekoj šali. Svatko od nas sa sobom vuče neku knjigu i stalno se nagovara da je otvori. Čuju se naleti vjetra koji je još mirovao kad smo tek dolazili. Vjetar je brzo rastjerao oblake i zasjalo je sunce.

Nađemo se ispred svlačionice i skupa krenemo kući. Jedva čekam nešto pojesti. Umorna sam, ali istovremeno i sretna. Sretna što volim biti pokraj zaručnika, a volim biti i na poslu. Tako da sam uvijek zadovoljna jer nikad ni nisam na nekom trećem mjestu.

Dok stvari stavljam na stražnje sjedalo, bacim još jedan pogled na zgradu. Na svim prozorima se vidi svjetlo, a iznad trepere zvijezde. Sutra se opet vidimo.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.