Situacija

srijeda , 28.10.2020.

Ranije sam napisala da sam po struci doktor medicine. Važno je to ponovo spomenuti zato što sam danas poslana u jedan veći grad na ispomoć. Situacija s pandemijom nije nimalo dobra, očito. Ne želim ulaziti u različite stavove i politiku, ali samo želim naglasiti važnost odgovornog ponašanja kako situacija ne bi postala još gora. Čuvajte se i pozdrav svima!

Jedna tmurna slika za tmurnu situaciju.

Obično

utorak , 27.10.2020.

Svaki dan mi prolazi čekajući da se nešto dogodi. Ništa veliko, ali barem nešto. Nikad nisam voljela rutinu i monotoniju.

Danas je zalazak sunca bio drugačiji. Nije bio predivan i narančast. Bio je običan i ružičasto-siv. Pomislila sam da u životu previše uzdižemo predivne stvari, a ponekad su baš obične najposebnije.

Navečer s dečkom sjednem na kavu u obližnjem kafiću. Terasa je u mraku i kroz velika stakla promatramo kišu. Iskoristim taj trenutak da se naslonim na njega i odahnem od svih misli.

Baš mi nedostaje razdoblje volontiranja na kirurgiji.

Novi grad

petak , 23.10.2020.

U mom novom gradu mogu se diviti prirodi svaki dan. Ne mogu izbjeći otpalo lišće, rijeka dinamično teče, nebo je često puno kišnih oblaka, a u daljini se naziru puste ravnice i iza njih šumovita brda. Centar je relativno miran, a sadrži većinu stvari koje čovjeku mogu zatrebati. Šetnje su opuštajuće, pogotovo u mom kvartu. Pronašla sam kafić kojem je cijela terasa u staklu, bit će ugodan kad bude padala kiša.

I sve brige nestaju.

Lutanje

nedjelja , 18.10.2020.

Ponekad imam onaj neki čudan osjećaj da želim nekud otići i ostaviti sve brige i obaveze iza sebe. Ne na neka skupa daleka putovanja, nego samo ubaciti stvari u auto i voziti se bez cilja. Zastati na nekim mjestima, razmišljati pod zvijezdama, popiti čašu vina uz zalazak sunca, ujutro uz maglu uzeti kavu s benzinske, promatrati kišu iz neke sitne unajmljene kućice, šetati kroz šumu i udisati svježi jutarnji zrak, gledati vatru u kaminu prije spavanja...

Naravno da to nije moguće, ali nekad pomaže o tome maštati. Bolje je maštanje od živciranja.

Savršenstvo!

srijeda , 14.10.2020.

Nisam se još preselila, ali dovršila sam svoj posao traženja stana. Odluka je pala. Kuća u kojoj se stan nalazi je okružena prirodom, a na rubu ogromnog šumovitog dvorišta teče rijeka. Kad sam vidjela, mislila sam da ili sanjam ili si takvu lokaciju neću moći priuštiti. Sam stan je malen, ali u njemu može spavati čak troje ljudi. Jako mi se sviđa što je čist, uredan i dobro održavan. Sa svih prozora vidim samo prirodu, nema nikakve gužve i buke. Kad otvorim prozor u sobi, čujem šum rijeke i vidim visoka stabla. Da bi lokacija bila još savršenija - trgovina i kafić nalaze se 200 metara od kuće, u centru grada sam za 5-10 minuta hoda, a posao mi je udaljen oko 1 kilometar. Nerealno. Predobro da bi bilo istinito.

Začudo, prva stvar o kojoj sam počela maštati nije bila kiša. Zapitala sam se kako će predivno sve izgledati kad padne snijeg. Znam da će mi to otežati svakodnevicu, ali tamo odakle dolazim već godinama nije pošteno pao i stvarno mi nedostaje.

Još neko kratko vrijeme sam kod kuće (odnosno u vikendici, ne da mi se vratiti kući) i polako se pripremam za preseljenje. Razmišljam kako će to sve izgledati i s utješnom misli da će sve biti dobro vas pozdravljam.

Novi početak?

nedjelja , 11.10.2020.

Ne želim se odseliti, ali ipak od nekih stvari želim pobjeći. Sve će mi nedostajati, ali veselim se nekoj vrsti novog početka. Nije baš pravi novi početak, ali ponekad na to tako gledam. Nije baš da sam u situaciji da zaista trebam novi početak, ali ponekad samo trebam predahnuti.

Male stvari

četvrtak , 08.10.2020.

Zahvalna sam što me u životu vesele sitnice, svakodnevne stvari. Istina, pričala sam koliko bi me veselila velika sjajna karijera, ali hoću reći da me u svakom danu nešto razveseli. Nekad je to dobra knjiga ili film, nekad je to trening ili šetnja, nekad je to vatra i toplina iz kamina ili kiša. Čak i kad sam u kupovini veselim se sitnicama koje si kupim. Nekoj lijepoj bilježnici ili šalu i kapi.

Od dečka sam za rođendan dobila veliku toplu majicu i malu termosicu da mogu uzeti kavu na posao. Kaže da je tamo kamo se selim hladno i da će mi oboje dobro doći. Još je oboje odabrao iste boje kao što su mi mobitel i auto, tako da me dirnulo koliko je osmišljao poklon.

Sljedeći mini-cilj u životu mi je kupiti neke simpatične tople papuče za zimu. Znam, zvuči blesavo, ali nekako volim sve te tople stvari. Valjda zato što sam inače (rekao bi moj dečko) hladna kao gušter.

Iz starog ormara sam izvukla nekoliko važnijih knjiga s fakulteta pa malo ponavljam osnove. Naravno, da bi moj život bio potpun, kupila sam malu bilježnicu u kojoj si usporedno crtam algoritme. Istovremeno sam se prisjetila nekih tužnih priča koje sam do sad vidjela i čula u bolnici. Čvrsto sam odlučila biti jedna od onih ljudi od osoblja koji su uvijek spremni pomoći, razgovarati i odgovoriti na bilo koje pitanje. Uvijek pomislim da kad bi netko od mojih bio pacijent, voljela bih da je netko takav uz njih.

Vjerojatno se uskoro selim i nikako ne smijem zaboraviti uzeti aparat za kavu i kućni ogrtač. To će biti moji najbolji prijatelji na slobodne dane.

Sad vidim da sam skakala s jedne sitnice na drugu i na kraju malo pretjerala. Bolje da tu stanem.

Samo jedna misao

ponedjeljak , 05.10.2020.

Često ljudi kažu da su se u nekim situacijama loše ponijeli i sad zbog toga žale. Ne smatram se sveticom, ali primjećujem da mi se češće dogodi da se prema nekom ponašam lijepo, a onda me taj netko tako jako prevesla da požalim što sam bila dobra prema njemu. Ne treba zato postati generalno loša osoba, ali sve više osjećam da nekad prema nekim ljudima ipak treba biti loš.

Imate li neke preporuke što se tiče glazbe i serija? Toliko sam slušala The Weeknda da već skoro sve pjesme znam napamet. You sam skupa s The Fallom i sličnim pogledala već mali milijun puta. Da, volim čudnjikave i mračne serije. Ne, nisam poremećena. Valjda.

Produktivne noći

petak , 02.10.2020.

Povremeno uletim u neko čudno razdoblje kad namjerno okrenem dan i noć pa spavam cijeli dan, a probudim se navečer i budna sam do jutra. Nekad sam noću jako produktivna pa učim ili pišem neki znanstveni rad, nekad sam jako smirena, a nekad jako vesela pa slušam glazbu i pogledam skoro cijelu sezonu neke serije. Nekad si natočim čašu-dvije dobrog vina ili skuham i po nekoliko kava. Ako imam sreće, možda pada kiša pa se osjećam još bolje. Čudno je jer se noću osjećam usamljeno, ali ne tužno. Vjerojatno zato što znam da će moja samoća biti prekinuta već ujutro.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.