Male stvari

četvrtak , 08.10.2020.

Zahvalna sam što me u životu vesele sitnice, svakodnevne stvari. Istina, pričala sam koliko bi me veselila velika sjajna karijera, ali hoću reći da me u svakom danu nešto razveseli. Nekad je to dobra knjiga ili film, nekad je to trening ili šetnja, nekad je to vatra i toplina iz kamina ili kiša. Čak i kad sam u kupovini veselim se sitnicama koje si kupim. Nekoj lijepoj bilježnici ili šalu i kapi.

Od dečka sam za rođendan dobila veliku toplu majicu i malu termosicu da mogu uzeti kavu na posao. Kaže da je tamo kamo se selim hladno i da će mi oboje dobro doći. Još je oboje odabrao iste boje kao što su mi mobitel i auto, tako da me dirnulo koliko je osmišljao poklon.

Sljedeći mini-cilj u životu mi je kupiti neke simpatične tople papuče za zimu. Znam, zvuči blesavo, ali nekako volim sve te tople stvari. Valjda zato što sam inače (rekao bi moj dečko) hladna kao gušter.

Iz starog ormara sam izvukla nekoliko važnijih knjiga s fakulteta pa malo ponavljam osnove. Naravno, da bi moj život bio potpun, kupila sam malu bilježnicu u kojoj si usporedno crtam algoritme. Istovremeno sam se prisjetila nekih tužnih priča koje sam do sad vidjela i čula u bolnici. Čvrsto sam odlučila biti jedna od onih ljudi od osoblja koji su uvijek spremni pomoći, razgovarati i odgovoriti na bilo koje pitanje. Uvijek pomislim da kad bi netko od mojih bio pacijent, voljela bih da je netko takav uz njih.

Vjerojatno se uskoro selim i nikako ne smijem zaboraviti uzeti aparat za kavu i kućni ogrtač. To će biti moji najbolji prijatelji na slobodne dane.

Sad vidim da sam skakala s jedne sitnice na drugu i na kraju malo pretjerala. Bolje da tu stanem.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.