Međugorski glas

25.12.2010., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2010. godine

Gospina božićna čestitka Božićna večer u Međugorju, mjestu molitve, pomirenja i radosti. Oštri dah prosinačke bure spustio se nad broćanski kraj, prohodi kroz ogoljele grane rašeljaka, miluje usnule loze i pjevuši u zvonicima. U crkvi i oko crkve svetoga Jakova žubore molitveni glasovi, prelijevaju se u ljepotu kruničina zrnja, grle jaslice ispred oltara i mekoćom, punoj predanosti i povjerenja, dodiruju Gospine skute, usmjerujući poglede na ohrabrujući blijesak Majčina smiješka. Naginje se Prečista nad dječicu, mazi im zabrinuta lica, usađuje im u srca svjetlost Blagoslovljenog ploda utrobe svoje i tihim, ali jasnim glasom prenosi bogatstvo božićne poruke, ljepotu nade, utkanu u zlatni sjaj njezine krune. S Marijinih se usana žubor radosti i mira pretače u isušene zdence duša, otapa smrzotine i protjeruje mrakove, oslobađa duh od navezanosti i straha, osvjetljava putove što vode u zagrljaj istine i naručje neba. Poručuje nam da mir koji pronađosmo u njezinoj blizini, da radost koju upismo iz topline jaslica, zadržimo u srcu i mislima, u duhu i duši, u razumu i osjećajima te da svjedočki živimo i prenosimo evanđeosku istinu, koja je jedna i jedina, sada i u vijeke vjekova, istina po kojoj smo otkupljeni i koja nam je otvorila vrata kraljevstva nebeskoga. O čvrstoći naše odluke, o načinu našega ponašanja, ovisit će i rezultati svjedočenja i djelovanja. Ako ne dopustimo da nas ponovno okupiraju zahtjevi svijeta, ako se ne priklonimo mlakosti i ne uspavamo u magličastoj svjetlosti privida, bit ćemo Gospini poklisari. U protivnom, ostat ćemo zarobljenici laži. Ako ne budemo tražili lagodnosti, ako se s povjerenjem predamo mudrosti Božje volje, ako pred očima i u srcu budemo imali jasnoću beskompromisnoga Isusova puta, onda nam nikakve poteškoće neće biti smetnja i kamen spoticanja, već će nas kaliti i preobražavati u kušnjama i nesigurnostima, jačati u posrtanjima i bodriti u bitkama za spas svijeta. Poteškoće koje nas prate i prtijetvornost svijeta koja će nas prokazivati i odbacivati, bit će tek nemoć trnja pred oštricom mača istine, bit će Isusov put od rođenja do smrti na križu, od sjaja betlehemske zvijezde do tame Velikog petka, od boli spasenjskih rana do svjetla uskrsnuća. Sve podlosti i sva zloba, koje je posijao otac laži, ne mogu se suprotstaviti plamičku ljubavi koji izlazi iz čistoga srca, zahvaćenog snagom istine i prožetog zrakom Gospodinova mira. Uzaludna je buka trublja svijeta pred glazbom nebeske tišine, a još je jadnija prolaznost i slava zemaljska pred vječnom ljepotom nebeske stvarnosti, one stvarnosti iz koje nas i na koju nas poziva Gospa. Klanja se ona našoj slobodi, ali ne i zlu u nama, ljubi naše osobnosti, ali ne voli tamu što se nakupila na vratnicama ranjenih srdaca. Zato nas i poziva da se okrenemo svjetlosti, da drugima ne budemo prokletstvo, već blagoslov i mir. Malo je onih koji ne podnose žalce nepravde i predbacivanja, kako od bližnjih, tako od daljnjih, a još je manje onih koji ne iskusiše stanje odbačenosti, hladnoće i mržnje. Ali to nije i ne smije biti razlog našeg zatvaranja u vlastite ljušture, našeg nepovjerenja, nesigurnosti i gorčine. Jer nije nas povrijedilo dobro u čovjeku, već zlo koje ga neprestano opsjeda, sljepoća i neznanje koji mu onečišćuju dušu i unesrećuju srce, požuda koja ga razara, pohlepa koja ga deformira i zavist koja ga truje. Jer čovjek je izgubljen u onom trtenutku kad za oca izabere kneza propasti, kad se prikloni pogubnoj mudrosti svijeta i kada odbaci jednostavnost i dobrotu, zaboravi odricanje i zanemari darivanje, kad utone u sebičnost i ogradi se zidovima očaja, kad mu sebeljublje zamuti vidike i odvoji ga od izvora svjetlosti. U sredinama gdje trajemo, radimo, družimo se i živimo, trebali bismo djelom i riječju svjedočiti da smo Kristovi, a to znači da bismo trebali biti iskreni i otvoreni, kako prema sebi samima, isto tako i prema bližnjima, uočavati vlastite mane i ne optuživati druge. Ali isto tako ne bismo trebali olako prelaziti preko nepodopština koje se kose s Isusovim naukom i zatvarati oči pred bujicom nemoralnih ponuda, izokrenutosti i laži, koji se kose ss zakonom ljubavi i protive se čistoći istine. Svjedočeći Isusa, mi svjedočimo sebe, onakve kakvim nas je Otac stvorio i kakve nas u svom srcu nosi i vidi majka Marija, donositeljica Jedinorođenca, pravoga čovjeka i pravoga Boga.

- 20:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.