Međugorski glas

02.12.2010., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. prosinca 2010. godine

Ljubav trpećega Boga U trpnji, s trpnjom i preko trpnje otvaraju se otežale vjeđe ravnodušnog srca, lome se oklopi oholosti i mrvi prijestolje uznositosti na koji je čovjeka postavio zavodnik od početka. Trpnja je put istine, suprotstavljenost svijetu, njegovoj moći, laži i snazi, njegovoj zavodljivost, naopakosti i zloći. Trpnja je rast u nepokolebljivosti, jasnoća pogleda što dopire do uskih vrata ovijenih trnjem, trpnja je boj s navalama tame, koja je jednako nazočna u nama i oko nas. Trpnja je svaki trenutak u kojem se odupiremo ričućem lavu što traži žrtvu kojom će utoliti glad, trpnja je suočavanje s nepravdom, hinjenošću i ravnodušnošću otvrdnulih srdaca, trpnja je prepoznavanje znakova vremena, bol koju nam nanosi kratkovidnost bližnjega, trpnja je opekotina što nam je nanosi lažna svjetlost, trpnja je opomena u kojoj prepoznajemo istinsko svjetlo života, kojom razotkrivamo žalce mraka, kojom spoznajemo tajnu ljubavi i koja nam vraća povjerenje u Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. Trpnja je hod s Isusom, ona je temelj mističnog tijela Crkve, iz trpnje raste mučenički sjaj koji umnožava svjetlost Kristovu, koji stoji na braniku smisla i sprječava tamu besmisla da potpuno ne ovlada svijetom. Trpnja je pročišćujući melem koji trpkost i gorčinu pretvara u slatkoću trajanja, trpnja je bogata riznica iskustava koja se izlijeva iz rana trpećega Boga, koja nam pomaže da odvojimo svjetlo od tame, da se prepoznamo u patničkome Otkupiteljevu licu, u Bogo-čovjeku koji je na sebe preuzeo sve naše grijehe, koji je brana pred navalama zloga i spasenje svima koji ga srcem i djelom priznaju za svoga Gospodina. Gospa nas poziva da se iskoprljamo iz hladnoće smrti i očaja, da smognemo snage, da se oboružamo odlučnošću, da pokidamo mrene zaslijepljenosti što se bezbrojnim velovima omotaše oko srdaca, da ne vrludamo u začaranom krugu, već se okrenemo prema Onome od kojeg nam dolaze sve milosti, koji silinom svoje ljubavi razgoni strahove, koji svojom dobrotom i blagošću poziva na put pomirenja, koji nam šalje Majku da bismo se osvjedočili kako nas Bog nije ni napustio, a niti zaboravio. Moli nas Prečista da se odreknemo sotone i njegova sjaja, da lakovjerno ne prihvaćamo njegove ponude, da se bezuvjetno odupremo prividu i izokrenutosti, da odrješito odbacimo lagodnosti i isprazne užitke koji razaraju mir, zamućuju misli, zagađuju srca i umrtvljuju duh. Uči nas da se ne priklanjamo obećanjima koji nas mame na široku stranputicu što prema bezdanu vodi. Uostalom, pogledajmo kud su nas doveli mediji, bankari, političari, znanost i hinjena duhovnost, nadahnuti od kneza propasti, upitajmo se kako i kada su ishlapjele Božje zapovijedi, kada smo počeli slaviti Božić iz kojeg su protjerani Isus i Marija. Tko nam je velike kršćanske blagdane pretvorio u praznike zlatnog teleta, tko je krutu realnost, prožetu ljepotom vječne istine, pretvorio u isprazni paravan idile, iza kojeg se gomila trulež i raspadljivost, tmina i bolest, neurotičnost i nesreća? Zašto smo jednostavnost mudrosti zamijenili nerazumljivim smicalicama, zašto smo izokrenuli sve ono što je tisućljećima bilo na svom mjestu, zašto dragovoljno, kao muhe bez glave, ulijećemo u razapetu mrežu privida, u stanište novog čovjeka, koji se odrečući Boga, odriče sebe? U ovo adventsko vrijeme, upućuje nas Gospa na istinu, okreće nam ravnodušna lica u smjeru nazaretske kućice, u dane kad je krenula prema Betlehemu, vođena čvrstom vjerom i prepuštena volji Božjoj. Poziva nas da se prisjetimo svih nelagodnosti koje je doživjela na putu prema špilji svijeta, hladnoj štalici u kojoj je zasjalo spasenjsko Svjetlo, toplina koja nikada neće uminuti, već će nas pratiti do kraja povijesti i grijati u radosti kraljevstva nebeskoga. Ovo je posebno vrijeme priprave za Gospodinov dolazak i Majka nas poziva da u molitvi, pokori i obraćenju razmišljamo o Isusovu rođenju, da dublje proniknemo u tajnu otkupljenja, da cijelim bićem doživimo ljubav trpećega Boga, koji je radi nas sišao s nebesa, koji je postao čovjekom da bismo imali život u punini, život u Sinu, bez kojeg, kako nam kaže Gospa, ne možemo naprijed, jer bez Isusa smo nitko i ništa, a s njim djeca Božja koja vjerom mogu i brda premještati. Kada to shvatimo i prihvatimo, ostvarit će se Isusovo obećanje, postat ćemo jedno sa Sinom Čovječjim, jaki u trpnji i snažni u vjeri. Bježat će prede nama prijetvornosti, raspršit će se magle laži i vidjet ćemo se onakvima kakvi zaista jesmo. Po zagovoru Duha Svetoga u nama će se roditi nebeska stvarnost, koja ne isključuje zemaljsku zbilju, ali je osvjetljava zrakama istine, one Istine kojoj nas Gospa u Međugorju i iz Međugorja vodi već dvadeset devet godina.

- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.