Danas slavimo blagdan ili bolje rečeno rođenje svetoga Ivana Krstitelja, preteče i navjestitelja, onoga koji je, čuvši Marijin glas, zadrhtao u majčinoj utrobi. Jutro koje je nekoć svanulo nad Judejskim gorjem prelilo se u puninu vremena da bi se dolaskom predvečerja, izlijevajući se iz Bogorodičina glasa, iznova oglasilo proročkom snagom međugorskih tajna. Naviješta Gospa Isusov drugi dolazak, priprema dječicu na susret s Gospodinom, ponavlja Krstiteljeve rečenice i obnavlja Sinove riječi, poziva nas na obraćenje i obujmljuje zagrljajem milosnih godina.
Kad se Gospa, ogrnuta rajskim sjajem i okićena bojom večernjeg neba, s Djetetom u naručju, prije punih dvadeset osam godina, ukazala na brdašcu ponad Bijakovića, ni slutili nismo kakve nam milosti donosi Majka našega Gospodina. Ni sanjali nismo da će toliko dugo s nama ostati, a još manje pretpostavljali da će njezin dugogodišnji ostanak donijeti tolike plodove. Unatoč protivštinama unutar i izvan Crkve, usprkos podmetanjima, nevjeri i sumnji, Gospa je pokrenula svijet i nitko, kada bi i htio, ne bi mogao zaobići i negirati svjetlost koji se proširila u sve zakutke kugle zemaljaske, koja je mnoge pokrenula iz mrtvila i učmalosti, koji je milijunima otvorila oči i otčepila uši. Danas bismo već mogli govoriti o vremenu što je teklo prije prvog međugorskog ukazanja i vremenu što teče s Brda ukazanja koje je ona, ne zaboravimo, sama nazvala Brdo spasenja. S njega je Djevica u svijet poslala odazvane, ojačala ih u vjeri i obučila u svojoj školi u kojoj stoluje Duh istine i dah života. Iz nje su izrasli Marijini generali, s krunicom u ruci i molitvom na usnama, iz nje su potekli lučonoše kraljevstva nebeskoga, svjedoci koji djelima i životom pronose jasnoću njezinih riječi. U eshatološkoj bici koja se sve žešće i odlučnije bije, pritječu svježe snage u Marijinu vojsku, zavedeni napuštaju laščev tabor i priklanjaju se svjetlu istine. Izvlači Gospa dječicu iz ralja zvijeri, tješi ih, liječi i obnavlja i priprema za Božje kraljevstvo.
Majčinim dolaskom u Međugorje započeo je Veliki Božji plan, najavljen u garabandalskim ukazanjima, a bit će okrunjen znakom Stvoriteljeve ljubavi i dobrote, znamenom koji će iz ljudskoga srca i uma protjerati magluštine svijeta i očitovati se istinom pred kojom će izblijedjeti sve varke zemaljske, sva pametovanja i znanja što potekoše iz zavodnikova laboratorija. Zasramit će se mudri i uzvisiti maleni, kleknut će oholi, a ustati ponizni. Božja će slava u nama sažgati grijehe, a Crkva će, kročeći putem Isusovim, kroz grotlo tame uzaći na Golgotu i preobraziti se u svjetlost Križa.
Ovim kratkim tekstom želio bih posjetitelje podsjetiti na razlog, milosti i plodove Majčina dolaska i njezina ostanka među nama, svojom dječicom, nježnim cvjetićima, kako nas od milja naziva.
U ime zahvalnosti i podsjećanja na dan prvog Gospina dolaska u njezino i naše malo i drago Međugorje, na blog stavljam pjesmu „Međugorje u srcu“.
Bljesnu munja žarka, pomače se brdo,
sletjelo je zlatno svjetlo sa visina,
spustila se blagost na kamenje tvrdo,
ljubav i ljepota lika Marijina.
Lipanjska se večer nagnula nad selo,
privila se drača kamenu na grudi,
Blažena je djecu ovila u bijelo,
pa ih toplim glasom doziva i budi.
Stopit će se čežnja neba i kamena
kad se na nas Božje milosrđe prospe,
hvala mu za ova milosna vremena,
što te posla k nama, Međugorska Gospe.
Prignula se crkva Brdu ukazanja,
sveti Jakov braću sa zvonika zove,
hodočasti ljubav, zemlja nebo sanja,
oblaci od srebra nad Križevcem plove.
Nosim te u duši međugorski kraju,
na Gospinu brdu moje srce osta,
dok njezine riječi u sjećanju traju,
širit će se radost molitve i posta.