po putu i azimutu

Kad se mora nije teško, makar nije ni lako. Nisam navikao toliko biti u stanu, a kad izađem van pozdravim se uglavnom sa šetačima pasa. Radio sam po kući (pituranje kupaonice) i u četiri i po se sjetim kako moram po hranu za psiće (jedu skoro duplo više nego inače, ne znam što im je, (i jedva čekam kad će prestati ovo sa pomicanjem vremena.)), a trgovine rade samo do 17 h., i onda sam morao uzeti i nešto nezdravo za sebe, ali kažu dobro protiv gripe. Srećom nije bilo gužve, inače se čeka vani dok ne izađe određen broj kupaca.

Planinarski organizirani izleti su otkazani i sad se možemo samo sjećati prošlih i nadati se ubrzo ponovnom druženju u planinama. Kad su OI odgođene vjerojatno će biti i druga sportska natjecanja, a i razna druženja i aktivnosti planinara i drugih udruga. Izgleda će i ovogodišnji' 'Homo si teć' biti odgođen za bolje dane.
Na fotki je višestruka pobjednica riječkog polumaratona Gladys Jepkurui Bivott iz Kenije, a još se uvijek ovdje ne može ni malo na kafé.


Da sam znao za ovo stanje i ove godine bih se potrudio biti na zimskom usponu na Bjelolasicu (1534 m), najviši vrh Gorskog Kotara i Velike Kapele.


Nekad sam često boravio u Grobničkim "Alpama", ovdje smo blizu doma Hahlić koji se krije u šumi, a vrhovi su Suhi i Fratar.


Moj psić u mlađim danima u susretu sa snijegom.


Sjećanje na orijentacijsko trčanje po poplavljenoj Veneciji, ovdje se krećemo po Riva degli Schiavoni prema mjestu okupljanja u toploj i suhoj sportskoj dvorani.


Trčanje i preko trga San Marco kad nije bilo poplave.


U konobi u Novom još uvijek ima posla ali teško ću uspjeti sve srediti do jeseni. Obnovio bih kamin, ljetnu kuhinju i nabavio novu bačvu za vino.


A nešto se mora i pojesti, nije za bacit krumpir, mrkva, paprika, celer, šparoga, bljušt, medv. luk, maslina, matovilac, masl. ulje... . Bilo je i jela sa kineskim kupusom , njoke koje sam radio za sada ne ću pokazati, makar su bili jestivi.


I ako ste za malo enigmatike, kažu kako je dobro za mozak. Dovoljno je riječiti tri boldana pojma i jedan po želji. I SUROVI NARKO neka malo o'ladi. (O nagradi ću poslije).


Vodoravno:
1. Utemeljitelj kršćanstva, Isus. - Krat. za kajak kanu klub. (1)
2. Etiopski knez - Prvak. - Krat. za ultravioletno. (2)
3. Jedno od važnih savjeta ovih dana. (0)
4. Virus zbog kojeg ostajemo doma. (0)
5. Uz bolesne osjetljiva grupa na ovaj virus. (0)
6. ... Ujević. - kem. oznaka za kalcij. - Muško ime (Agotić). (2)
7. Kiseline. - Rimski 99. - Kem. oznaka za srebro. (2)
8. Šp. nogometaš Olmo, igrao za Dinamo ZG. - Vrst mjenice (tal.). (1)

Okomito:.
1. Norveški epidemiolog i glazbenik, Steiner. (0)
2. Uvala na Braču i vrst bračkog kamena. (0)
3. Žitelj Istre. (0)
4. Kem. oznaka za sumpor. - Kratica za aorist. - Rimski 501. (2)
5. Sekretari. (1)
6. Nastamba za stoku, štala. - Drugo slovo abecede. (2)
7. Kem. oznaka za kalij. - Ime starije njem. skijašice Mittermeier (r. 1953.). - Rimski 2. (3)
8. Jedan od naziva za divlji hmelj. (0)
9. Dovoljan broj ljudi za odlučivanje. - Kem. oznaka za dušik. (1)
10. Mudar, cijenjen čovjek. (0)
11. Tal. sir sa zašt. izvornosti iz pokr. Vicenza i Trento. (0)

Križaljka je 'talijanka', brojevi u zagradi kažu koliko je crnih polja u retku.

Fotke za povećati: Nabujali slap Žakalj na Rječini pred par godina i pred dosta više jedan od uspona na vrhove Savinjskih Alpi, mislim da je ovo Mrzla Gora (2203 m).


Fešti će biti kad sve ovo prođe.

Nakon dužeg vremena ponovo sam skočio do Velog Vrha nad Drenovom i nadam se da ću ga moći i ovo proljeće češće posjećivati. Na vrhu je od 1997. g. obnovljena kapelica a mnogi kažu kako ovdje osjećaju pozitivnu energiju.



U gradu skoro nema za vidjeti "ni pása" (ne rade kafići i kladionice), a po okolnim brdima se još uvijek mogu vidjeti manje grupice, koje se nisu miješali međusobno, a ima i pâsa.


Malo zavirivanje kroz prozor kapelice.


Obavezan pogled sa vrha na jezero Valić na Rječini. Poslije jezera sve do jakog izvora Zvir u gradu Rječina je skoro suha.


Kao i na stari grad Grobnik preko kanjona Rječine.


Ispod stijena (koje sam nekad penjao) penjači skupljaju opremu i spremaju se za odlazak. (Za bolji prikaz evo jedan video od Rock Climbing,
i ako se želite okušati u penjanju).

Ovu stijenu preko 90° još nisam ni pokušao ispenjati, ali znam neke koji jesu.


Ima i dva velika grotla kroz koja nije dobro previše zavirivati bez osiguranja, a mogli bi se i sudariti sa penjačem.


Malo izvučeni teleobjektiv za dohvatiti vrh Fratar (1353 m) u tzv. Grobničkim Alpama, gdje sam jednom i prisustvovao vjenčanju. Na žalost mladoženjin kum, tada i domar planin. doma Hahlić više nije s nama.


Iznad Grobnika vidi se i vrh Snježnik (1506 m) sa još ponekom krpicom snijega.


Na većim fotkama stari grad Grobnik sa Snježnikom i Radeševom iznad i vrhovi Obruč, Suhi vrh, Fratar i Osoje u Grobničkim Alpama.



S jednom mjesta, gdje sam pronašao i nešto izdanaka šparoga, vidi se dio riječke luke.


Rižoto sa malo šparoga, maslina, kapara i kineskog umaka. Bila je i juha od šparoga i povrća.

U ovo doba se obično prošetam po šetnicama, ali i teže prohodnim dijelovima šume Loze sjeverno od Kastva zbog friške arije i pronaći nešto za obogatiti obroke, a sada kad prijete razni virusi treba učiniti što se god može za ojačati imunitet. Sreo sam na označenim stazama kao inače puno šetača, rekreativaca, trkača i biciklista, a i jednu grupu sa puno djece. Ovaj put nisam vidio ništa od divljači, samo tragove divljih svinja.

Još je uvijek puno proljetnica, visibaba i kukurijeka malo manje, ali sve više šafrana i jaglaca.


Primjetio sam i ove ljuskave potajnice iz porodice volovoda koja se može vidjeti u proljeće u listopadnim šumama, a raste kao parazit na korijenju različitih vrsta drveća i grmlja, ovdje na jednoj livadici u društvu sa medvjeđim lukom.


I jaglaci vole društvo medvjeđeg luka, ali bolje oni nego lišće đurđice i mrazovca.


U ovoj šumi vrebaju razna čudovišta, ali najveća opasnost je kad se skrene sa staze u teže prohodno područje od upadanja u škrape i poskliznuća na kamenje ispod opalog lišća i trula drva i manje spretni mogu uganiti nogu.


Ovo čudovište se srećom nije micalo.


Blizu ove stazice potražio sam medvjeđi luk.


Najviše sam ga pronašao u jednom procjepu između stijena.


Ovdje se bolje vidi.


Izgleda ga ova stijena dobro čuva od pogleda šetača koji ne skreću puno sa staze.


Šteta usput ne skočiti i na Majevi vrh na kome se nalazi ovaj graničnik između bivših kraljevina iz 1920. g., odakle je lijep pogled na okolicu.


U povratku me pozdravio ovaj nosonja u mreži od povijuša.


Po običaju dvije za povećati: Pogled na najviši vrh planine Obruč (1377 m.) u Grobniščini i oštrolisna veprina koje ima puno na ovim terenima.


Nakon šetnje se ogladni, (žuti grašak, kelj, krumpir, mrkva, paprika, peršin, celer, sol, papar, kurkuma, korijander, piskavica, maslin. ulje..., i malo dodanog medvj. luka za probati)


I jedan zanimljiv list u raznim bojama.

Nakon dužeg vremena provozao sam se kroz Vinodol do Novog Vinodolskog pregledati vrt i malo zagrijati kuću. Bilo je više sunčano sa malo burice ali sam na skuteriću prošao bez problema.

Nakon Škrljeva pogled na Tuhobić na kome se još uvijek vidi malo snijega na livadama, ali na drugoj strani u šumi i dolini Lepenice ga sigurno ima puno više.


Prolazim ispod stare gradine Drivenik.


Kratki odmor kraj Tribaljskog jezera.


Na stijeni iznad mjesta Grižane ostaci starog Belgrada koji je imao luku u današnjoj Crikvenici, a i lijepo polazište za obližnji vrh Medviđak, najmarkantniji u vinodolskim 'Alpama', ustvari Liburnijskom kršu.


U kući nakon sanacije gornje terase više ne primjećujem vlagu na stropu hodnika i stubišta, ali će poslije trebati malo ostrugati i prepiturati. Trebalo je popraviti i mješalicu sudopera jer se olabavila. Uvečer je bilo ugodno uz vatricu a ujutro sam obišao vrt.
Cvijeća je bilo više od korova, a našlo se i malo salate za večeru. Najviše je bilo narcisa i zumbula.




Na nekim dijelovima puno ljubičica.


Ružmarina i lovora imam i za izvoz, a i ne baš svagdje poželjnog bršljana. Ovaj ružmarin mi je otišao u visinu.


Nakon poslića malo proteina i vitamina, a ujutro je bilo voće i malo meda. Pirjane gljive (lisice, vrganji...) sa povrćem, začini, maslin. ulje..., i uz vrtnu salatu malo povrća iz zimnice i ukiseljenih gljiva (mrtvačke trube, prosenjak, šampinjoni...).



Za klik+klik pogled sa dijela puta na Krk i Cres iza, i zalaz u Novom sa terase.


Prije povratka šetnjica uz more.

Nakon jednog poslića u blizini prošetao sam se po brdu Sv. Križ nad riječkim naseljem Vežica. Na ovom brdu i okolici pronađeno je više ulomaka koji svjedoče o stalnoj uporabi gradine još od prapovijesti i antike, kao rimske amfore, skulptura vučice, glagoljski natpis na keramici i drugo.

Šetnica sa parkom od astronomskog centra do kapele Sv. Križa uređena je 2004. g., gdje sam potpomogao sa projekcijom fotografija ondašnjeg stanja sa Power Point . Astronomski centar sa zvjezdarnicom se dijelom smjestio i u talijanskoj utvrdi iz II. svj. rata.


U ispravi od 1670. godine spominje se kapela Svetog Križa riječima: "Sv. Križ nad Vesichun".


Na mjestu crkvice ili u blizini nekad je bila i manja liburnska utvrda osmatračnica, ali su ostaci uništeni gradnjom više fortifikacijskih objekata od tal. vojske. Možda je i na ovom mjestu bilo neke utvrde.


Pogledi na naselje Draga i brdo Rebar iznad. Kroz Dragu prolazi cesta po trasi stare Karoline , podno Rebar želj. pruga Rijeka - Zagreb iz 1873, g., i nova obilaznica ispod brda Sv. Križ.



Pogled na drugu stranu prema brodogradilištu Viktor Lenac i istočni dio grada Rijeke. (Ovaj dio obilaznice se spaja na draški dio).

(Treba češće brisati objektiv).

Brdo Solin nad Kostrenom gdje je također nekad bila liburnska utvrda.


Dvije za povećati klikom: pogled sa vidikovca na kraju šetnice Sv. Križ prema vrhu Medviđak u Vinodolskim "Alpama" i pogled sa balkona stana na Cres ,Vela Vrata, Istru i Učku nakon zalaza sunca.


U povratku još jedan pogled na tal. utvrdu i zvjezdarnicu sa restoranom na terasi.


Poslije šetnje paše mi topla povrtna juha (mrkva, krumpir, poriluk, celer, brokula, rajčica, peršin, začini, maslin. ulje...), a bilo je i jačeg jela uz ovakvu salatu.



Na više mjesta sam vidio perunike u cvatu.

Brdo Sv. Križ je najstariji arheološki lokalitet u Rijeci i sa okolnim parkom je 2006. godine proglašen kulturnim dobrom RH.

Sretan Dan žena !