po putu i azimutu

Nakon dužeg vremena ponovo sam skočio do Velog Vrha nad Drenovom i nadam se da ću ga moći i ovo proljeće češće posjećivati. Na vrhu je od 1997. g. obnovljena kapelica a mnogi kažu kako ovdje osjećaju pozitivnu energiju.



U gradu skoro nema za vidjeti "ni pása" (ne rade kafići i kladionice), a po okolnim brdima se još uvijek mogu vidjeti manje grupice, koje se nisu miješali međusobno, a ima i pâsa.


Malo zavirivanje kroz prozor kapelice.


Obavezan pogled sa vrha na jezero Valić na Rječini. Poslije jezera sve do jakog izvora Zvir u gradu Rječina je skoro suha.


Kao i na stari grad Grobnik preko kanjona Rječine.


Ispod stijena (koje sam nekad penjao) penjači skupljaju opremu i spremaju se za odlazak. (Za bolji prikaz evo jedan video od Rock Climbing,
i ako se želite okušati u penjanju).

Ovu stijenu preko 90° još nisam ni pokušao ispenjati, ali znam neke koji jesu.


Ima i dva velika grotla kroz koja nije dobro previše zavirivati bez osiguranja, a mogli bi se i sudariti sa penjačem.


Malo izvučeni teleobjektiv za dohvatiti vrh Fratar (1353 m) u tzv. Grobničkim Alpama, gdje sam jednom i prisustvovao vjenčanju. Na žalost mladoženjin kum, tada i domar planin. doma Hahlić više nije s nama.


Iznad Grobnika vidi se i vrh Snježnik (1506 m) sa još ponekom krpicom snijega.


Na većim fotkama stari grad Grobnik sa Snježnikom i Radeševom iznad i vrhovi Obruč, Suhi vrh, Fratar i Osoje u Grobničkim Alpama.



S jednom mjesta, gdje sam pronašao i nešto izdanaka šparoga, vidi se dio riječke luke.


Rižoto sa malo šparoga, maslina, kapara i kineskog umaka. Bila je i juha od šparoga i povrća.