po putu i azimutu

Kad je bura malo stala otišao sam prošetati po šumi iza Kastva vidjeti proljetnice i možda pronaći koji izdanak šparoge ili bljušta. Izdanaka još nema na ovoj visini 400-500 m n/m, ali bi moglo biti uz obalu. Ali je bilo puno cvijeća koje navješćuje proljeće, a prema ovim toplinama proljeće samo što nije. Snijeg sam vidio samo na Guslici, Snježniku i Radeševu iznad Platka, kao i na daljem Snežniku u Sloveniji.

Makar poznam skoro sve ove putiće uvijek me iznenade razni oblici stijena.


Ovo deblo koje se srušilo samo od sebe već duže vrijeme ovako odmara, a ima ih još.


Bilo je puno šafrana, na jednoj livadici su napravili skoro tepih.




I likovac je počeo cvasti ali njega ne dirati jer je otrovan.


Ima i bijelih ljubičica.


Neki prolazi kroz stijene su preuski čak i za mene.


Ali mogu ih zaobići i doći do ove lokvice u stijeni.
Oko ove lokvice ima dosta šparožine ali nisam ugledao izdanke.

Uz stazicu koja vodi prema Majevom vrhu puno visibaba.
Snimio sam ih dosta ali većina mi je ispala mutna, ali tako je to kad se snima u polusjeni i iz ruke.

Prije šetnje tjestenina od integ. pira i od heljde sa maslin. uljem, grubo pasir. rajčicom pelatima, zelenim pestom... uz zelenu salatu.


Fotke koje se mogu povećati, brzo se otvaraju.


Oštrolisne veprine u ovom kraju ne fali.


Dodatak:

Nisam sreo srne ni divlje svinje, čuo sam djetlića ali ga nisam uspio vidjeti, samo sam pronašao nekoliko ovih stjenica. Vatreni opančar ne radi štete u vrtu kao kupusna stjenica, voli sljezolike i lipu.

PD Strilež iz Crikvenice organiziralo je u subotu izlet po šetnici koja je nazvana Ljubavna cestica, a došli su i planinari iz HPD Željezničar iz Zagreba. Šetnica je nezahtjevna, ali se od jednog dijela može po strmom kamenjaru popeti do Kavranove Stene. Smatra se da su je osmislili Ante Premužić i Alfons Kauders, dva cijenjena šumarska stručnjaka.

Ovako piše na Wikipedia.hr:


Kasno sam krenuo i neko vrijeme se zadržao kod gradine Badanj i tako nisam uspio stići planinare, ali sam sreo mnoge šetače, neke i sa maskama. Šetnica je većim dijelom markirana planinarskim oznakama, a ima i ovako modificiranih kako bi znali da se nalazimo na pravoj stazi.


Kod gradine lijepi pogled na mjesto Grižane i dio Vinodola sa strmim grižima.


Ovako dijelom piše na info tablama kod gradine Badanj:
U neposrednoj blizini Crikvenice, uz tok Dubračine, postoji nevelika, ali strateški izvrsno postavljena gradina - Badanj, najstariji spomenik srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Vinodolu. Nije poznat izvorni naziv utvrde, napuštene nakon velikog potresa u 14. stoljeću. Dio vojne posade se vjerojatno preselio u obližnje naselje Kostelj, a funkcije nadzora nad ušćem rječice Dubračine je preuzeo drevni Kotor. Pojedinačni nalazi antičkih opeka ugrađenih u zidove Badnja mogu značiti da je jezgra utvrde nastala još u razdoblju sutona antike, odnosno ranobizantskome dobu, između 4. i 6. stoljeća. Uz povijest Badnja se vezuje legenda o zakopanom blagu koje čuva velika zmija, a Hrvati su je čuli od starosjedilaca koje su tamo zatekli.


Pogled sa zidina prema rijeci Dubračini ispod.
Ujutro sam samo bananu i kafe i ovdje sam odmorio uz energ. pločicu i vodu.

Pogled na Badanj sa nastavka puta.


Na ovom dijelu je stazu trebalo znati napraviti.


Dan je bio pravi proljetni, prije Badnja sam vidio ljubičice i kostriš a iznad u šumi visibabe.


Bilo je i leptira, ovog sam uspio snimiti jer je sletio na stazu malo ispred mene.


Najzahtjevniji dio je uspon na Kavranovu Sten, ali to ne spada pod "Ljubavnu cesticu".
Usred veljače mi u kratkim rukavima.

Na vrhu je križ, a ima i planinarski pečat.
(Moja jakna koju nisam koristio i ruksak).

Pogled na Crikvenicu...


...i otok Krk. Približio sam malo Solinski zaliv i mjesto Čižići, gdje će biti ugodno za kupanje u moru već u svibnju.


Friška fotka zadovoljnih zagrebačkih planinara u Crikvenici (skinuta sa stranice HPD Željezničar.)


Fotke za povećati: Pogledi sa vidikovca na stazi prema Vinodolu i gradini Badanj.


Dolaskom u Novi sam već dobro ogladnio (i ožednio) i za prvu ruku dok ložim peć i pripremam večeru miješana salata, većinom sa potočarkom, domaće masline, sir, maslin. ulje...

Nisam već duže bio u Novom vidjeti kuću i vrt a mora se svako malo i nešto urediti i posaditi. Kad je vrijeme dozvolilo krenuo sam motorinom preko Vinodola i u Triblju skrenuo prema Crikvenici.

Obično zastanem ovdje ispod prastare gradine Badanj


kod utoka ovog potoka sa lijepim kamenim mostom u rijeku Dubračinu.


Nakon dolaska malo šetnje po uličicama Novog.


Nije bilo baš za plivati do otočića Sv. Marin, a čuo sam kasnije na vijestima da je bura kod Senja bila skoro 100 km/h.


Uvečer je u kući bilo ugodno uz vatricu, ali ako zahladi krajem veljače kao lani morat ću nabaviti još jedan metar drva.


Za večeru uz nemaštovito brzinsko jelo od integ. pirove tjestenine sa pasir. pomidorima i maslin. uljem iz bočice sa sprejem miješana kupovna salata sa domaćim maslinama (slijedeći put će biti domaća salata iz vrta sa kupovnim, možda i iz daleke Grčke maslinama.)


Mora se načeti i nešto od zimnice, a bilo je i tegli domaćeg meda i pekmeza koje sam kušao ujutro.


Drugi dan ujutro pregledavam vrt i uz sadnju rige i radića vidim uz zid vrta i nekoliko ljubičica.


Fotke za povećati: Dubračina malo ispred Crikvenice (prije zidanja obale bila mi je ljepša) i pogled na Vrh Učke sa balkona u Rijeci.


U povratku drugi dan bilo je toplije, bura je stala i na Tribanjskom jezeru sam uspio snimiti patke.


Dodatak:

Bude veće kad se poveća: voće koje često kupujem jer su mi svi u kući osim mene bolesni (sad su već bolje), stijena Kuk Baba iznad Grižana ispod koje često prolazim i pustimo Zimu neka još malo pleše, neće dugo..

Ne znam kako vama, ali meni je do sada ova zima pretopla. Nadam se kako će uskoro doći na svoje jer bih volio imati jedan pravi zimski uspon, na Bjelolasicu u Gorskom Kotaru ili na Snežnik u Sloveniji, a ne hodati po bljuzgi i blatu.

Viševicu nad Vinodolom sam jedno vrijeme ovako vidio sa prozora sobe, ali nakon ovih kiša sad je ostalo malo od bjeline.


Nema dovoljno snijega ni na skijalištu Platak, a ovako je izgledalo pred nekoliko godina.


Ulaz u kućicu uz livadu Platak gdje dežura GSS i početkom ožujka 2013. bio je ovakav.


Sami su ga morali prokopati, ali lako njima kad imaju i snagu i opremu.


U ovo doba 2012. Rječina se dobro zaledila, mogao sam hodati po njoj.


I u gradu je znalo biti dosta snijega, mnogi su kao i ja išli pješice na posao dok nije prošla ralica po glavnijim ulicama.


U Sloveniji su nas na jednom usponu pratile razne prirodne snježne statue (slične sam vidio u državi Katar, ali na pijesku, bez snijega), a u dolini iz koje smo krenuli bilo je -22°C.


Na livadama oko prigrada već izviruje cvijeće, među prvima kukurijek.


Malo kaloričnog za zagrijati se, heljda, kvinoja, čija, povrće, maslin. ulje... (masline su doma ubrane i obrađene), uz lisnatu salatu, a ujutro je bilo voće.


Fotke za povećati sa uspona na vrh Petelinjek na jugu Slovenije.


Bio je i crveni mjesec, možda i zato (naravno, fotka je od prije jer je za vrijeme pomrčine bilo dosta oblaka i nisam ga mogao ovako dobiti, a dodati boju je lako).