po putu i azimutu

Ne znam kako vama, ali meni je do sada ova zima pretopla. Nadam se kako će uskoro doći na svoje jer bih volio imati jedan pravi zimski uspon, na Bjelolasicu u Gorskom Kotaru ili na Snežnik u Sloveniji, a ne hodati po bljuzgi i blatu.

Viševicu nad Vinodolom sam jedno vrijeme ovako vidio sa prozora sobe, ali nakon ovih kiša sad je ostalo malo od bjeline.


Nema dovoljno snijega ni na skijalištu Platak, a ovako je izgledalo pred nekoliko godina.


Ulaz u kućicu uz livadu Platak gdje dežura GSS i početkom ožujka 2013. bio je ovakav.


Sami su ga morali prokopati, ali lako njima kad imaju i snagu i opremu.


U ovo doba 2012. Rječina se dobro zaledila, mogao sam hodati po njoj.


I u gradu je znalo biti dosta snijega, mnogi su kao i ja išli pješice na posao dok nije prošla ralica po glavnijim ulicama.


U Sloveniji su nas na jednom usponu pratile razne prirodne snježne statue (slične sam vidio u državi Katar, ali na pijesku, bez snijega), a u dolini iz koje smo krenuli bilo je -22°C.


Na livadama oko prigrada već izviruje cvijeće, među prvima kukurijek.


Malo kaloričnog za zagrijati se, heljda, kvinoja, čija, povrće, maslin. ulje... (masline su doma ubrane i obrađene), uz lisnatu salatu, a ujutro je bilo voće.


Fotke za povećati sa uspona na vrh Petelinjek na jugu Slovenije.


Bio je i crveni mjesec, možda i zato (naravno, fotka je od prije jer je za vrijeme pomrčine bilo dosta oblaka i nisam ga mogao ovako dobiti, a dodati boju je lako).