po putu i azimutu

Šećući i usput tražeći šparoge za ručak sjetio sam se i samoniklih orhideja koje sam vidio kad sam zadnji put navratio do napuštenog sela Cari u zaleđu Kastva. Već između dva rata živjele su samo dvije porodice, a zadnji stanovnik je napustio selo 1943. g.

Brzo pronalazim nekoliko orhideja, ovo je grimizni kaćun.


Latice kaćuna kao da plešu.


Prije sela lokva koja je služila za napajanje stoke.


U blizini još jedna kaćunica, bijela naglavica.


Stare kuće obrasle u puzavce djeluju pomalo avetinjski.


Dio kuće sa poluokruglom tornicom gdje je bilo ognjišće.


Ova vrata se još drže ali nije dobro ulaziti u ruševne objekte.


Put između bivših vrtova na kojima sad raste kopriva, veprina, zimzelen, šparožina, bljušt, tetivika i drugo bilje.


Na nekim terasama tepih od zimzelena.


Bilo je i nekoliko narcisa.


Za klikom povećati grimizni kaćuni.


Kao i tepih od zimzelena i rižoto od integ. riže sa malo lignji i sipa i crnilom od sipe, nešto šalše i šparoga i dosta maslin. ulja.



Na odlasku su mi se beljile koprive.


DODATAK:

Uprkos buri i povremenoj kišici koja je mirisala na snijeg odlučio sam prošetati do Velog Vrha (435 m n/m).

Na početku uspona ugledao sam modru biserku u cvatu


a bliže vrhu neke od samoniklih orhideja, kao ovaj mali kaćun.


Uz stazu bilo je puno i obične glavulje (Globularia vulgaris) lijepe plavoljubičaste boje.


Na vrhu je kapelica.


Pogled na stijene na kojima sam učio penjati.


Ispod je jezero Valić na Rječini.


Preko puta iznad Rječine grad Grobnik.


Volim proviriti kroz ovo prirodno okno u stijeni.


Neke od obilježenih šetnica do Velog Vrha, preko Sv. Katarine je najzanimljivija.


I mirisna kadulja je počela cvasti.


Na Veli Vrh se uvijek isplati doći, a pogotovo u ovo doba kad ima samoniklog jestivog bilja. Domaće jaje sa vrhnjem i ubranim šparogama za večeru dobro dođe.


Za povećati obična glavulja i majčina dušica.


Drugi dan sam sa prozora primijetio na nedalekoj planini Tuhobić (tunel) iznad Bakra nešto snijega koji je pao tokom noći, a drugdje ga je bilo i više.

Ove godine se na Homo si teć okupilo oko 15000 sudionika, najviše na građanskoj utrci. Na Korzu je bila velika gužva i teško se moglo kretati prije početka utrke, ali na okolnim ulicama se moglo i trčati.

Prvo su krenuli najmlađi.


Start polumaratona i maratona.




Na kraju je krenula najmasovnija građanska rekreacijska utrka.


Trči se po Rivi


i nazad uz fontanu na Korzo.


Maratonac bloger @misko trči polumaraton, ovdje je na 10. kilometru staze. Jedna poznanica sa utrka trekinga, a i ovog polumaratona je trčala sa svojim psom ali ju nisam uhvatio.


Kod muških sva tri prva mjesta u polumaratonu su osvojili Kenijci, Slovenac Robert Kotnik je četvrti, najbrži Europljanin, ovdje na oko 500 m. prije cilja. Peto mjesto je osvojio skoro 60godišnji Paripović, ovaj put najbrži od Hrvata.


Kenijci su već došli na cilj, najbrži opkoljen fotoreporterima.


I Robert uskoro dolazi na cilj.


Drago Paripović pred ciljem
.


Najbrža od žena je i ovaj put bila Kenijka Gladys Jepkurui Biwott s kojom sam lani i malo pričao na rivi nakon polumaratona.


Na cilj dolazi i @misko.


Zanimljivo joga rastezanje nakon utrke.


Osim utrka bilo je i drugih zanimanja.


Odmor i ručak nakon utrke (šteta što nije bilo više vrsta jela, kao na drugim utrkama gdje se trči maraton.)


Za povećati:


Najbrži u polumaratonu na postolju.




DODATAK:

Dva kolažića za dvoklik.

Ove subote, dan prije finalnih utrka na "Homo si teć" održana je na Gatu Karoline Riječke prezentacija nekih od sportskih i rekreativnih klubova i udruga koji djeluju na području županije. Uz ragbi i druge sportove, bilo je prezentacija borilačkih sportova, ali i izraelske borilačke vještine Krav Maga koja je prihvaćena u vojsci, policiji i sličnim granama kao obrana od golorukih i naoružanih napadača, ali koja naravno ne spada u sport, niti u "plemenite vještine".

Kendo


Krav Maga

(ima li gdje za nabaviti štikle br. 43 i periku?)

Ovaj psić strpljivo čeka da se netko i sa njim poigra, oni sa štapovima nikako da dobace pred njega.


Nedaleko gata upravo uplovljava brod "Svjetionik".


Počeli su doalziti i turisti sa biciklima, a i ja sam baš poslije krenuo biciklom do Kastva i okolnih šuma kako ne bih nespreman dočekao godišnji.


Sa Crekvine u Kastvu vrh Obruča nad Grobničkim poljem djeluje blizu.


Na nešto daljoj Guslici iza koje je Gorski Kotar ima još krpica snijega,


a na još daljem Snežniku u Notranjskoj u Sloveniji ima ga sigurno još više.


Na ranču uz stazu srećem i malog konjića koji odmara i vjerojatno uživa u pažnji posjetitelja.


U šumi veliko stablo divlje trešnje, nadam se navratiti i kad bude imalo plodove.


Fotke za povećati:


U šumi uz šparoge i bljušt nailazim i na praseće zelje (listovi mirišu na kuhani krumpir),


i na medvjeđi luk (listovi mirišu na češnjak i imaju sličan okus).


Odmor na odmorištu u šumi do kojeg se mora češće gurati i nositi bicikl. Nisam dugo vozio jaču brdsku turu, ali ne boli me ništa, što znači da mogu i pojačati (u ovo doba je dobro pregledati se nakon šetnje po šumi zbog krpelja).

Prošle subote organizirana je utrka po riječkom lukobranu Molo longo (sagrađen 1888., otvoren za javnost kao šetnica 2009. godine) u sklopu festivala sporta i rekreacije "Homo si teć" (hajdemo svi trčati) koja se održava već 20. put, a završit će u iduću nedjelju sa masovnom utrkom građana, dječjom i utrkom osoba sa invaliditetom, 15. utrkom polumaratona i prvi put sa maratonskom utrkom.

Uobičajena gužva na startu, a kišica koja je padala cijelo jutro prestala je baš prije početka utrke.


Pogled na grad preko lučkog bazena


gdje se kočoperi ova lijepa jedrilica.


Vauvuf: ja bih bio najbrži da me puste.


Zoran vodeći prije okretišta na polovini staze.


Dolaze i ostali. (U pozadini iznad vrhovi Vinodolskoh "Alpi".


Odbor za doček.


Zoran ulazi prvi u cilj.


Ingrid prva od žena.


Sporiji još trče.


Rastezanje mišića nakon utrke uz morsku ariju.


Fotke za dvoklik:


Dok se čeka proglašenje prošetao sam do place u blizini nabaviti nešto za ručak.


Vezana jedrilica naziva Molo Longo.


Najbrže žene na postolju


i najbrži muški.

Oznake: utrka rijeka

Htio sam se informirati o programu manifestacije dvadesetog "Homo si teć" (hajmo/idemo svi trčati) i kupiti majicu za utrku, kažu najmasovniju kod nas, a kako već dugo nisam prošetao po najstarijem dijelu grada u kome sam živio nekoliko godina u mlađoj dobi iskoristio sam to sada. Na utrku po Trsatskim stubama prošlu subotu zbog posla nisam stigao, ali ću na sutrašnju po Molo Longo stići.

Kod štanda na riječkom Korzu možete kupiti majice i prijaviti se za utrku po želji, a prvi puta bit će organizirana i utrka maratona , dijelom po riječkoj obilaznici i zatim do Opatije i nazad.


Prolazim ispod starih rimskih vrata (Arco Romano, danas najstariji riječki spomenik) koja su nekad vodila u rimski principij.




Za usporedbu stara fotka (ne znam autora) ovog spomenika koji je začudo ostao sačuvan do danas.


Kombinacija starog i novog.


Zanimljivi detalji iz starine.




Ugodno su me iznenadil u ovom dijelu grada mali kafići i zalogajnice gdje se uz ostalo može dobiti i više vrsta salata i jela sa šparogama, kao i originalne slastice, a ne preskupo.

Zašto ne i stube iskoristiti za sjedenje?

Mini vrt kraj jednog kafića na dijelu grada zvanog Gomila.


Stablo kraj zgrade.


Spomenik Riječkoj rezoluciji.


Za povećati: detalj iz Starog grada i mini parkić.


Stara


i nova fontana.


DODATAK:
Za povećati: izložba fotki starina na Korzu.

Pri šetnji u potrazi za nekim jestivim biljkama prvi put ovog proljeća nalazim vučju stopu sa posebnim trubastim cvjetovima koji mirišu na trulo meso i tako privlače muhe zbog oprašivanja, a u proširenjima izduženog cvijeta mogu se naći i zarobljene muhe. Zovu je „tihi ubojica srcolikih listova“ jer uzrokuje zatajenje bubrega – tešku bubrežnu bolest pod nazivom balkanska endemska nefropatija. Bolest je otkrivena polovicom prošlog stoljeća kod žitelja sela uz slivove rijeka Save, Drine, Morave, Kolubare i donjeg sliva Dunava, a može doći u hranu kod vršidbe žitarica, pa i u mlijeko krava.


Kod uspona na vrh Stanić još jedna otrovna biljka, čemerika koja je kao zagrlila list jestivog medvjeđeg luka koji je dobar čistač krvi i za obnovu jetre.


Pod vrhom odmor kod spiljice.


Pogled sa Stanića prema zapadu, lijevo se ističe vrh Sisol na Učki.


Pogled na istok sa vrhom Obruč (1377 m) u Grobniščini


i na sjever gdje se u daljini vidi planina Nanos u Sloveniji.


U silasku sa vrha pronašao sam i mirisni likovac, zaštićenu biljku sa lijepim mirisom.




U povratku u Kastav dočekala me vesela atmosfera jer je u toku 11. Ocjenjivački susret vinara Kastavštine u organizaciji kastavske Udruge prijatela ruž, grozja i vina Belica i Turističke zajednice grada Kastva.




Dosta je belice, gremo doma, avav!


Za dvoklik: pogled na Učku iz Kastva i čemerika na stablu.


Domaće jaje sa ubranim biljem za popodnevnu marendu. I križaljka.