po putu i azimutu

Pri šetnji u potrazi za nekim jestivim biljkama prvi put ovog proljeća nalazim vučju stopu sa posebnim trubastim cvjetovima koji mirišu na trulo meso i tako privlače muhe zbog oprašivanja, a u proširenjima izduženog cvijeta mogu se naći i zarobljene muhe. Zovu je „tihi ubojica srcolikih listova“ jer uzrokuje zatajenje bubrega – tešku bubrežnu bolest pod nazivom balkanska endemska nefropatija. Bolest je otkrivena polovicom prošlog stoljeća kod žitelja sela uz slivove rijeka Save, Drine, Morave, Kolubare i donjeg sliva Dunava, a može doći u hranu kod vršidbe žitarica, pa i u mlijeko krava.


Kod uspona na vrh Stanić još jedna otrovna biljka, čemerika koja je kao zagrlila list jestivog medvjeđeg luka koji je dobar čistač krvi i za obnovu jetre.


Pod vrhom odmor kod spiljice.


Pogled sa Stanića prema zapadu, lijevo se ističe vrh Sisol na Učki.


Pogled na istok sa vrhom Obruč (1377 m) u Grobniščini


i na sjever gdje se u daljini vidi planina Nanos u Sloveniji.


U silasku sa vrha pronašao sam i mirisni likovac, zaštićenu biljku sa lijepim mirisom.




U povratku u Kastav dočekala me vesela atmosfera jer je u toku 11. Ocjenjivački susret vinara Kastavštine u organizaciji kastavske Udruge prijatela ruž, grozja i vina Belica i Turističke zajednice grada Kastva.




Dosta je belice, gremo doma, avav!


Za dvoklik: pogled na Učku iz Kastva i čemerika na stablu.


Domaće jaje sa ubranim biljem za popodnevnu marendu. I križaljka.