po putu i azimutu

Nakon čišćenja i spremanja lagana šetnjica divljinom jer već za nedjelju noć i cijeli ponedjeljak najavljuju kišu.



Pred neki dan pao je snijeg na planinama. a obzirom da je ova godina najtoplija odkada se mjeri možda i zadnji do iduće zime.


Cvat crnog bora.


Još se može vidjeti šafrana i jaglaca.


Ovdje se može sresti srna i divljih svinja.


Maslačak boje sunca.


Može i sa medvjeđim lukom.


Sretan Uskrs!


DODATAK:

Fotke za dvoklik: Dio Grobničkih Alpi i detalj uz more sa malim zekom na kamenu.


Ljepokrili admiral prezimljuje na Kvarneru i može ga se vidjeti u letu ovih dana.

Ove godine proljeće je počelo u nedjelju 20. ožujka u 05.31, mislim najranije do sada, i to sa pravim proljetnim danom koji je tražio šetnju po prirodi. Na šetnicama kroz obližnje šume vidio sam puno izletnika, i mladih i starih.

I konji se postrojavaju za šetnju.


U blizini pčelica na maslačku s crtom.


I ova osa je u potrazi za nečim slatkim.


Od šetnice krećem u dubinu šume.


Putem srećem šafrane i jaglace.




Nailazim na poznata nalazišta medvjeđeg luka.


Uz put ima i puno likovca koji je samo za slikanje.


Prirodno zrcalo.


Ja se mogu provući ispod, ali radije sam išao iznad.


Usput se penjem na Majevi Vrh sa starim graničnim kamenom iz 1920. g. Sa Majevog Vrha zna biti lijep pogled na Učku i Ćićariju, planine i otoke Kvarnera, pa i na Snežnik, najviši vrh u Notranjskoj u Sloveniji, ali ovaj dan se slabo vidjelo.


Uz stazu ispod vrha zarobljeni kamen.


Šparoge, bljušt, medvjeđi luk, praseće zelje i grančica masline.


Fotke za povećati: Na početku šetnje i jestivi medvjeđi luk sa otrovnom čemerikom.


Užina na prvi dan proljeća.


DODATAK:

U šumi je bilo i šumarica.

(Po legendi šumarice ili anemone izrasle su od suza kada je Afrodita gorko zaplakala nad mrtvim Adonisom.)

Nisam već dugo bio do kuće i vrta u Novom, i kad sam uspio dobiti dva slobodna dana otišao sam pogledati stanje. Vrijeme za putovanje nije bilo dobro zbog jake bure, ali opreznom vožnjom se moglo proći.



Prema Senju je još jača bura i ništa se ne vidi, a na moru "ni pasa".


Otočić San Marino na buri.


Ništa od kupanja.


Ružmarin u vrtu lijepo cvate, kao i lovor. U starom vijeku ružmarin je bio posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi, a lovor su darivali pobjednicima i pjesnicima kao znak najveće počasti i slave.




Trešnje su počele pupati.


Mušmula i smokva su dobile par mićih plodova.




Zumbul je zamirisao.


Kraj kopriva otkrio sam nekoliko šparoga, dovoljno za ukrasiti maneštricu.


Skakonja se sakrio od bure kod vrata drvarnice.


Zalaz sunca iz lučice.


Na većim fotkama ružmarin u vrtu i valovi na dijelu kupališta.


I na Tribaljskom jezeru se osjeti nešto bure, ali patke mirno plivaju. Ujutro uz loženje peći grije i voće iz toplih krajeva.



U povratku pogled na Bakarski zaljev. Drugi dan je bura bila malo slabija ali se opet nisam usudio voziti magistralom.

Dan sa malo više sunca a manje kiše treba iskoristiti za šetnju, a ne treba mi puno za doći do divljine. I u šumi na samo oko 200 metara nad morem ima zanimljivih detalja i teško prohodnih dijelova, a mogu se sresti srne i divlje svinje. Ovaj put sam vidio razno bilje od kojih je neko poslužilo i za večeru.



Maslačka ima puno, a cijela biljka je jestiva.




I ljubičica je jestiva, ali nju više volim ovako gledati.


Oštrolisna veprina ima lijepi crveni plod (uvjetno jestiv!) i male cvjetiće na listovima.


Izdanaka šparoga je sve više, obično ih koristim sa jajima ili rižom.


Mlade koprive su također dobre u mnogim jelima, preporučaju ih slabokrvnima.


U šumi brzo pada mrak a i kiša je opet počela i moram se požuriti nazad.


Spuštam se do mora gdje je još uvijek jako jugo ali ne kao jučer kad je potapalo brodice i rivu i skoro bacilo automobile u more.


Na većim fotkama pčelinja i moja marenda.


Djelić večere.


DODATAK:

Thumbnails sličice: kolaž sa fotkama iz veljače i rižoto (integ. basmati riža, bulgur i heljda) sa ubranim biljem.


Sretan Dan žena!