po putu i azimutu

Nisam već dugo bio do kuće i vrta u Novom, i kad sam uspio dobiti dva slobodna dana otišao sam pogledati stanje. Vrijeme za putovanje nije bilo dobro zbog jake bure, ali opreznom vožnjom se moglo proći.



Prema Senju je još jača bura i ništa se ne vidi, a na moru "ni pasa".


Otočić San Marino na buri.


Ništa od kupanja.


Ružmarin u vrtu lijepo cvate, kao i lovor. U starom vijeku ružmarin je bio posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi, a lovor su darivali pobjednicima i pjesnicima kao znak najveće počasti i slave.




Trešnje su počele pupati.


Mušmula i smokva su dobile par mićih plodova.




Zumbul je zamirisao.


Kraj kopriva otkrio sam nekoliko šparoga, dovoljno za ukrasiti maneštricu.


Skakonja se sakrio od bure kod vrata drvarnice.


Zalaz sunca iz lučice.


Na većim fotkama ružmarin u vrtu i valovi na dijelu kupališta.


I na Tribaljskom jezeru se osjeti nešto bure, ali patke mirno plivaju. Ujutro uz loženje peći grije i voće iz toplih krajeva.



U povratku pogled na Bakarski zaljev. Drugi dan je bura bila malo slabija ali se opet nisam usudio voziti magistralom.