po putu i azimutu

Šećući i usput tražeći šparoge za ručak sjetio sam se i samoniklih orhideja koje sam vidio kad sam zadnji put navratio do napuštenog sela Cari u zaleđu Kastva. Već između dva rata živjele su samo dvije porodice, a zadnji stanovnik je napustio selo 1943. g.

Brzo pronalazim nekoliko orhideja, ovo je grimizni kaćun.


Latice kaćuna kao da plešu.


Prije sela lokva koja je služila za napajanje stoke.


U blizini još jedna kaćunica, bijela naglavica.


Stare kuće obrasle u puzavce djeluju pomalo avetinjski.


Dio kuće sa poluokruglom tornicom gdje je bilo ognjišće.


Ova vrata se još drže ali nije dobro ulaziti u ruševne objekte.


Put između bivših vrtova na kojima sad raste kopriva, veprina, zimzelen, šparožina, bljušt, tetivika i drugo bilje.


Na nekim terasama tepih od zimzelena.


Bilo je i nekoliko narcisa.


Za klikom povećati grimizni kaćuni.


Kao i tepih od zimzelena i rižoto od integ. riže sa malo lignji i sipa i crnilom od sipe, nešto šalše i šparoga i dosta maslin. ulja.



Na odlasku su mi se beljile koprive.


DODATAK: