po putu i azimutu

Nakon riječke utrke 'Homo si teć' u petak, u subotu rano ujutro bio sam na Kantridi čekajući bus koji će nas odvesti do Zaprešića na zadnju utrku za Kup Hrvatske koju je pripremio OK 'Kapela', a zatim u nedjelju do mjesta Manja Vas u Samoborskom gorju na pojedinačno Prvenstvo Hrvatske u orijentacijskom trčanju u organizaciji 'Japetića'. Već na početku je bilo problema jer se autobus nije htio upaliti, pa smo krenuli skoro sat vremena kasnije, a kod Zagreba smo ušli u kolonu koja se sporo micala zbog saobraćajne nesreće, tako da su zakasnili na start svi sa manjim starnim brojevima.
Poslije utrke i šetnje po Zaprešiću smjestili smo se u dvorani osnovne škole. Mlađi su prvo igrali nogomet i odbojku na vanjskom igralištu, a poslije nakon što je završila rekreacija domaćih košarkaša veterana i u dvorani. Obzirom da je bio sat nazad uspjeli smo se naspavati i odmoriti.





Okupljalište i cilj utrke za Prvenstvo Hrvatske na srednjim stazama bio je u lijepom mini botaničkom vrtu Suban u Manjoj vasi, gdje smo stigli ovaj puta na vrijeme.







Prvak države do 12 g. u muškoj kategoriji postao je prvi put naš Marko, u M18 Matko, a u M20 i u Ž20 očekivano Edi i Nikolina. Prva u Ž21B Tea, a još su medalje osvojili Valentina, Ivona, Iva, Tomislav i Darko.





Na startu je počela padati lagana kiša, kako se ne bi prekinula tradicija trčanja po kiši u Manjoj Vasi, ali se poslije opet razvedrilo.
U povratku smo ponovo stali U 'Grohotniku' kod Ljuce na večeri ,ali i na 'razgibavanju'.

˝Svi za sportsku mladost˝-tri je godine stari slogan, već prepoznatljivi zaštitni znak akcije ˝Homo si teć˝ koji je ponovo okupio u petak 27. 10. deseti jubilarni put na riječkom Korzu sportaše, rekreativce i građane među kojima i neke od najboljih hrvatskih sportaša, kako piše u riječkom ˝Novom Listu˝, u čijem sklopu je bila i utrka gradskim ulicama.





U 17 h bila je utrka za najmlađe i invalide, a u 17.15 h središnja utrka s kraćom dionicom u dužini od 2100 m i dužom od 6900 m.





Utrka je više humanitarnog nego natjecateljskog karaktera, ali u nekoliko zadnjih utrka startni broj je obvezatan za dužu stazu zbog kontrole atletskih sudaca na okretištu kod 'Plumbuma', a najbolji dobivaju inovčane nagrade.
Za raspoloženje se pobrinula riječka grupa 'Belfast Food', ovaj put obučena u crne kožne kiltove i majice u bojama irske zastave.

U ovo doba godine volim osjetiti miris pečenih kestena i probati kolače i druge delicije sa marunima, a najbolje mjesto za to su Lovran i okolica gdje se već po 33. put održava Lovranska marunada. Ovaj vikend centar marunade bio je u mjestu Dobreć iznad Lovrana.



U sklopu Marunade održana je i biciklistička utrka nazvana 'Giro di Marunada' iz Lovrana preko Poljana i ulaza u tunel Učka do Dobreća, a svirao nam je Puhački orkestar Lovran. Osim maruna moglo se probati i kupiti pčelinje proizvode, a bili su izloženi i razni suveniri.



U šumi se dalo još pronaći maruna. Zanimljivo je kako pitomi kesten raste u šumi, a divlji kesten u gradu i parkovima. A pitomi je i u pravoj ježevoj kućici.





Mislim kako bi ericca35 i romanticus bili zadovoljni ovom gastronomskom ponudom, a i kotlovina je tu.





Vrijeme je bilo sve ljepše i toplije, tako da smo mogli prošetati šumom, ali su vrhovi Učke još ostali u oblaku i nisu se vidjeli. Idući vikend je finale marunade u mjestu Liganj, gdje će biti u subotu 28. 10. i cilj pustolovne utrke 'Učka mountain trek' gdje će prvi trkači stići prije mraka iz Plomina preko Sisola, vrha Učke, Planika, Korita i Poklona. Nešto manje avanture, ali i veću gužvu možete doživjeti u gradskoj trci ulicama Rijeke 'Homo si teć' u petak 27. 10. u 17 h na Korzu.

Planinarsko društvo 'Učka' je ove nedjelje po 7. put organiziralo 'Pohod šetnicom uz Rječinu'. Šetnica je osmišljena kao kontinuirani pješački put od Frankopanskog trga na Trsatu do izvora Rječine, uz mnoštvo postavljenih putokaza i tabela na markantnim mjestima i objektima, kako piše u vodiču s kartom.
Do Trsata sam se popeo Trsatskim stubama i u 9.00 h sa preko 250 učesnika pohoda sam krenuo prema Rječini. U blizini se lijepo vidjela Trsatska gradina.
Šetnica je duga oko 20 km i može se proći za 5 h.







Prešli smo cestu iznad Banskih vrata i spustili se stazom u kanjon Rječine. Odmah smo vidjeli jedan slap koji kao da je izvirao iz stijene, ali zbog suhog razdoblja od njega je ostao samo jedan mlaz.



Na stazi nam se pridružila i jedna koza, a most nad Rječinom je bio visoko iznad nas. Druga kontrolna točka bila je kod ogromne ruševine nekadašnjeg mlina Žakalj.



Ostaci mlinova se vide sa ceste između Orehovice i Banskih vrata prema Rijeci. Zanimljivi su i ostaci Matašićevog mlina i mlina Binovsky. Nakon dolaska na most za Pašac čekala nas je okrepa sa kolačima i voda.



Uz jezero Valići smo stigli do mjesta Lukeži gdje je nekad bilo 6 mlinova i zatim do Martinovog sela gdje je ostao zadnji mlin u kojem su neki kupili brašna. Kraj mlina je i najveći slap na Rječini.







Preko mosta smo nastavili uz tok Rječine do mjesta Kukuljani gdje su nas čekale krafne odakle ima do izvora Rječine nešto manje od 1 h. Vidjeli smo na drugoj obali vikendaše kako roštiljaju. Izvor je u stijeni i zaštićen je ogradom.

Poželio sam se malo gljiva pa sam se uputio na Lukovo i Ravno iznad Bribira gdje je kod lovačkog doma Vepar planinarsko društvo 'Strilež' iz Crikvenice organiziralo branje gljiva uz pomoć nekoliko dobrih gljivara i uspone na Viševicu (1428 m), Strilež i Zagradski vrh. Cestom od Selca prema Bribiru i dalje prema Lukovu na mjestima bili su dosta jaki udari bure, koji su kasnije oslabili. Ja sam sa uputio sa jednom grupom na Zagradski vrh (1187m), jer sam pred dugo vremena markirao put od planinarske kuće Vagabund do vrha. Usput sam našao gljive rusule (krasnice), mliječnicu i puhare. I jedan truli vrganj.





Na jednom mjestu smo izložili neke gljive koje smo nabrali i raspitivali se o nazivima. Bilo je maglenki, preslica, sunčanica, rujnica, vrganja, prstaca, lisičica od jestivih i muhara i ludara od otrovnih i još nekih vrsta.





Bilo je i raznih likera i tinktura sa ljekovitim biljem za degustirati i za kupiti, a poslije smo navalili na gulaš od gljiva sa palentom. Za dobro raspoloženje su se potrudili svirači.





Vratio sam se preko Ličkog polja i Fužina a u Lepenicama sam se zadržao u izviđačkom domu gdje je također bila dobra klopa, a i jedna košarica je bila puna vrganja.

Kad sam već bio u blizini zbog jednog poslića odlučio sam pogledati špilju Biserujku kod mjesta Rudine na otoku Krku. Za špilju se zna već preko sto godina i pričalo se da je u njoj skriveno blago jednog krijumčara ili gusara. Do uređenja ulaz je bio u obliku jame.





Špilja je duga je preko 100 m. i ima nekoliko dvorana, a zanimljivo je i to što se nalazi samo nekoliko desetaka metara ispod skoro ravnog tla. Dno špilje je iznad morske razine, a kapanje sa stropa je samo nakon kišnog razdoblja. 5 min od ulaza u špilju stazicom se dolazi u Slivanjsku uvalu gdje su se neki kupali, a vidio sam i postavljen šator.





More je ovdje toplo, pogotovo u većem zalivu Soline gdje sam se okupao gledajući kako se turisti mažu crnim blatom koje se smatra ljekovitim. Poslije sam otišao prošetati do Velog vrha i pogledati da li se ispod vrha još mogu vidjeti tarantule kako izviruju iz rupa u zemlji.



Samo za paukoljupce par slika krčkih tarantula kako gledaju iz podzemlja, a jedan je izašao odnekud i ušao u rupu pokazavši mi čeljusti.