Sva autorska prava pridržana. Ništa s ovog profila ne smije se reproducirati, ni prenositi u bilo kakvom obliku, nikakvim sredstvima, mehaničkim ili elektroničkim, fotokopiranjem, snimanjem, umnažanjem, u bilo kojem elektroničkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika.

Oznake: Sva prava pridržana

STAZA OD SUZA

STAZA OD SUZA

Zarasla je staza stara,
u makiju i bilje,
tamo negdje gdje
mlad mjesec
nad ravnicom bdije.

Nitko, kažu stari ljudi,
kolko,kažu, oni pamte,
po njoj, vele: godinama
prolazio nije.

Nit’ tko vidje,
nit’ tko znade,
da na kraju puta toga,
zaključanih davno vrata,
tu kuća se stara krije.

Ona noću plače, cvili,
i dozivlje poimence,
sve koji su nekoć davno
tu ognjište svoje svili.

Ona usred hladne zime,
vapi, huli, stenje, moli,
tako tužno, tako jadno
da slušajuć’ iz daljine,
čovjek zaplače od boli.

Jedne ljetne vruće noći,
po sparini i omari,
vidješe ga neki ljudi,
gdje sa štapom i koferom,
spuštao se niz puteljak,
gazeć’ trnje, čovjek stari.

Marusha,27.10.2023.,15:55h

Oznake: Staza, trnje, kofer, stari čovjek

TiHA

Ne pitajte zašto šutim,
kad upiru prstom u me’,
ne pitajte što sam tiha,
kad svi nešto reći žele,
reći ću al’ samo vama:
jer se tuđem zlu vesele.
Maruša,18.10.2023.,g.,20:37h

Oznake: tiha, tužna

TIŠINA

Osedlat’ ću konja bijelca,
pa otići u planine,
možda s vrha nekog brda,
mogu pobjeć’ od tišine,
koja para moje grudi,
koja moje kosti ledi,
koja vrišti svud u meni,
pali, peče. dušu cijedi.
Maruša,18.19.2023.,23:33h

Oznake: Konja bijelca, planine

MOJ DOM JE TAMO DALEKO

MOJ DOM JE TAMO DALEKO

Vežem danas konope sjećanja.
Pletem danas najfiniju svilu.
Berem danas jasmine i
smilje,
kušam dunje, trešnje i jagode.

Kad’ se iz sna divnoga ja prenem,
srce moje zajeca pretužno.
To su samo sjećanja i snovi,
tisućama milja, mora, južno.

Tamo cvijeće miriše ko smirna.
Tamo rijeke k’o oblaci plavi.
Tamo polja žita i pašnjaci.
Tamo sunce ko smaragd se sjaji.

Dome mili tako sam te žedna.
Tako sam te gladna mili dome.
Utažiti želju neznam kako
Mili dome tako si daleko.

Kad mi život primakne svom kraju,
kad me bure i oluje sruše,
vratit ću se tebi mili dome
da u tebi duša smiraj nađe.

Maruša,25.10.2023.,g.,15:04h

Oznake: Moj dom

PRIČA S OSJEČKOG KOLODVORA

PRIČA S OSJEČKOG KOLODVORA

Bila je to još jedna od hladnijih,
Slavonskih zima, rekordnih čak.

Stajao je na praznom,
Osječkom peronu,
U ne baš debelom kaputu.

Ali za to nije niti mario,
“Kao ni za lanjski snijeg”
(Kako mi Slavonci znamo reći).

Govorio je sebi u bradu:
Doći će…
Još jedan stiže iz Zagreba…
Morao bi biti još jedan.

Tek tu i tamo netko prođe.
Sve rjeđe, doduše.

Uđe u ledenu čekaonicu.
Nedaleko njega, na klupi,
Tek jedan beskućnik.
Ne mareći niti on
“Za lanjski snijeg.”

Priđe šalteru, a službenik
Koji bijaše na odlasku
Nervozno mu odbrusi:
Nema više dolazaka večeras.
Iz Zagreba tek u utorak.

Iziđe iz hladnog kolodvora,
Na još hladnije ulice,
Prazne slavonske metropole.

Sumornoga pogleda,
Uperenog u škripavi
Snijeg pod nogama.

Zastane i tapkajući kratko,
Naglo se okrene i uđe u kafić,
Koji bijaše tik uz kolodvor.

Izišao je tek kada su ga izveli
U rano jutro,
Pijanog od tuge i pića.

Pričalo se da je te zime,
Svaku večer dolazio u kafić
Na osječkom kolodvoru.

Od proljeća kažu,
Nitko ga više nije vidio.
Pričaju još i da mu se ona
Nikada nije javila.

Kažu: udala se i živi u Bečuü.

Maruša,24.10.2023.g.,00:08h

Oznake: Osječki kolodvor, Zima, snijeg, peron

PRIJATELJI BIVŠI

PRIJATELJI BIVŠI GDJE STE

Hej, prijatelji, bivši, gdje ste sada?
Odavno već ja vas ugostila nisam.
Svi koji su vjerni nek budu po strani,
A bivšima nešto priopćiti želim:

Veliku ću gozbu priredit za vas,
Biti će tu kruha, vina, puno soli,
Dođite na gozbu, jer samo je za vas,
Svatko neka kaže što najviše voli.

Dok vam točim vino u čaše biserne,
Vi sa guštom,svježe solite mi rane,
Pričajte o svemu što najviše boli,
Jer nisam baš ni ja, a nit’ vi bez mane.

Posebno sad želim počastiti one,
Što mostove sve su porušili meni,
Otkriti ću sve im i ono što tajim,
Dok rane mi budu solili prebolne.

MARUŠA,21.10.2023.g.,15:03h

Oznake: Bivši prijatelji, sol na tanu

ŽEDNE USNE

ŽEDNE USNE

Hej vjetre, lakše malo,
zaobiđi mene,
Puši tamo gdje suze ne teku.

Nemoj sušit zadnje suze,
suze dragog, na mom licu meku.

Hej kišo, stani malo,
zaobiđi mene.

Ne skidaj mi zadnji cjelov
usana mu mednih,
cjelov slasni, po mirisu dunje,
ne skidaj ga kišo nikad,
s usana mi žednih.

Ne nosi ga niz ulice mokre,
u fontane. Razlit će se
niz ulicu cjelov…
usana mu mednih,
a ja ostat prežalosna
i usana žednih.
Maruša,21.10.2023.g.,01:05h

Oznake: Hej kišo, vjetre, usana mednih, usana žednih

JESEN U MOJOJ RAVNICI

JESEN U MOJOJ RAVNICI

Uvukla se nečujno polako
kroz ambare i stare kijere
uvukla se u srce mi tužno
želi ona da ozdravim lako.

Evo tebi o, jeseni moja
pa od mene čini što ti volja
kad me ljeto ne učini sretnom,
možda ti ćeš biti u tom bolja.

Volim hodat kroz šuštavo lišće,
volim tvoje sve nijanse boje,
kad prošetam šorom sve do crkve
možda srce ozdravit će moje.

Nemoj samo maglu puštat često,
jer ja čekam da on dođe šorom,
nemoj kiši dati da zakiši, jer ti neću
probudit se zorom.

Spavati ću da dragoga sanjam,
gdje miriše pokošenom travom
buditi se neću dok ne dođe
da plovimo Dunavom i Dravom.

Maruša,17.10.2023.g.,25:46h

Oznake: jesen, ravnica, avet, sama

TIHA

Ne pitajte zašto šutim,
kad upiru prstom u me’,
ne pitajte što sam tiha,
kad svi nešto reći žele,
reći ću al’ samo vama:
jer se tuđem zlu vesele.
Maruša,18.10.2023.,g.,20:37h

Oznake: tiha, šutim

TIŠINA

Osedlat’ ću konja bijelca,
pa otići u planine,
možda s vrha nekog brda,
mogu pobjeć’ od tišine,
koja para moje grudi,
koja moje kosti ledi,
koja vrišti svud u meni,
pali, peče. dušu cijedi.
Maruša,18.19.2023.,23:33h

Oznake: Konja bijelca, planine, tišine

JESEN U MOJOJ RAVNICI

JESEN U MOJOJ RAVNICI

Uvukla se nečujno polako
kroz ambare i stare kijere
uvukla se u srce mi tužno
želi ona da ozdravim lako.

Evo tebi o, jeseni moja
pa od mene čini što ti volja
kad me ljeto ne učini sretnom,
možda ti ćeš biti u tom bolja.

Volim hodat kroz šuštavo lišće,
volim tvoje sve nijanse boje,
kad prošetam šorom sve do crkve
možda srce ozdravit će moje.

Nemoj samo maglu puštat često,
jer ja čekam da on dođe šorom,
nemoj kiši dati da zakiši, jer ti neću
probudit se zorom.

Spavati ću da dragoga sanjam,
gdje miriše pokošenom travom
buditi se neću dok ne dođe
da plovimo Dunavom i Dravom.
Maruša,17.10.2023.g.,25:46h

Oznake: jesen, dragi, Crkva

PITAJU ME

PITAJU ME

Pitaju me što u večer kasnu
Kišne kapi skupljam
Po prozoru
Pitaju me što u ranu zoru
Rosu berem
Po blatnjavom polju.

Pitaju me gdje odlazim sama
Kad se magla spusti po sokaku
Gdje nestanem i vratim se kasno
Pojavim se k’o avet u mraku.

Pitaju me, al reći im neću
Ionako vjerovati neće:
Da sa dragim usnulim divanim
Gledajući u plamen od svijeće.

Kaže dragi: (al neću im reći)
Da me voli i da čuva mene
Da ponekad opet dođem krišom
I da čuvam naše uspomene.
Maruša,16.10.2023.,23:09h

Oznake: Pitaju me, sokakom, plamen svijeće, dragim, neću im reći

MOJE BUĐENJE

MOJE BUĐENJE

Teturam pokošenim pašnjacima,
Udaram o stogove sjećanja,
Koji me bezdušno bacaju
U nabujalu rijeku uspomena.

Padam grubo na mokre grebene,
Još svježih rana i ožiljaka.
Ležim tako licem prema tlu,
Preplašena kao plaha srna.

Trgne me kreštanje lešinara…

Zadnjim snagama ustajem,
Čistim rane, perem odjeću,
Da me ne mogu slijediti,
Po tragovima krvi.

Skrivam se u najdubljoj špilji,
Ližem svoje rane,
Učim se disati,
Skupljam snagu,
Slažem misli…
Prevrćem sjećanja,
Kujem planove.

I konačno izlazim…

Uzdignute glave…
Obnovljena, preobražena,
Izliječena, nova…
Neprepoznatljiva…

Uvlačim se među gomilu,
Umiljata kao janje…
Ulazim im pod kožu…
Otvaraju mi svoja ohola srca,
Svoje tajne…ranjivi…naivni…

Budi se lavica u meni…

Zarivam u njihova ledena srca,
Svoje duge kandže…
Naoštrene u tamnoj špilji…
Nemilosrdno, oholo i bezdušno…

Gledajući ih u oči…

Maruša,15.10.2023.g.,21:57h

Oznake: Lavica, tragovi krvi, ližem rane, umiljato janje

TIHO, SRCE MOJE

TIHO, SRCE MOJE
(Za tebe ljubavi moja)

Umiri se srce moje
Nemoj tući tako glasno
Neću čuti kada dođe
Jer će možda doći kasno.

Što gledate oči moje
Što vidite pred prozorom
Nije to dim cigarete
To se magla diže zorom.

Uvlači se kroz sve pore
Zamagljuje polja, pute
A ja brinem da put nađe
Brinuti ću sve do zore.

Večera će biti hladna
Al’ kome je do nje stalo
Umiri se srce moje
Budi tiho bar još malo.

Znam da brineš srce moje
I na dobro se ne sluti
Ali budi sada tiho
Jer istinu moraš čuti:

Ne čekaj ga, neće doći
Ti znaš dobro što se zbiva
Nikad više neće doći
Jer on sada mirno sniva.

Maruša,9.10.2023.g.,22:42h

Oznake: tiho srce moje, magla, dim cigarete, neće doći

SVE ŠTO TI NISAM REKLA

SVE ŠTO TI NISAM REKLA

Život mi prolazi…
u sivoj magli,
u opalom lišću,
u hladnoj noći,
dugoj i beskrajnoj.

I onda se pitam…
A pitanja mnogo.
Ne mogu se sjetiti…
Jesam li ti ikada
Ili nikad’ rekla:
Da bojim se mraka,
Zvukova u noći,
Ružnih snova,
Čudnih ljudi,
Zavijanja pasa,
Kad netko kasni,
A trebao je doći.
Da ostati ćeš bez mene
I da li ćeš moći?

Život se grubo
Napose okrutno
Ponio ‘spram mene,
Jer ja sam dušo
Ostala bez tebe.

Ničega se sada
Ne plašim više
Od svih strahova
Ništa gore nije,
Od pitanja dušo
u tamnoj noći:
Hoću li ljubavi
Ja bez tebe moći?

Maruša,8.10.2023.,g., 23:20h

Oznake: Nisam ti rekla, bojim se noći

TUŽNA JESENJA

TUŽNA JESENJA (bez tebe)

Danas sam hodala kroz šuštavo lišće
A ti nisi...
Danas sam brala zrelo voće
A ti nisi...
Danas mi vjetar mrsio kosu
A ti nisi...
Danas mi lahor šaputao tiho
A ti nisi...
Danas sam hodala ispod kišnog oblaka
A ti nisi...
Danas su došli prijatelji svi
A ti nedostaješ...
Danas mi treba zagrljaj topli
A tebe nema...
Danas mi pružaju ruke za pozdrav
A nisu tvoje...

O kako je tužna ova jesen bez tebe,
Prva jesen bez osmijeha tvoga,
Sunce moje sjajno...

O zašto je jesen izgubila boje?
Jer tvoje su joj oči davale ljepotu,
Srce moje drago...

Maruša,2.10.2023.g., 11:47h

Oznake: jesen, tužna