STAZA OD SUZA

STAZA OD SUZA

Zarasla je staza stara,
u makiju i bilje,
tamo negdje gdje
mlad mjesec
nad ravnicom bdije.

Nitko, kažu stari ljudi,
kolko,kažu, oni pamte,
po njoj, vele: godinama
prolazio nije.

Nit’ tko vidje,
nit’ tko znade,
da na kraju puta toga,
zaključanih davno vrata,
tu kuća se stara krije.

Ona noću plače, cvili,
i dozivlje poimence,
sve koji su nekoć davno
tu ognjište svoje svili.

Ona usred hladne zime,
vapi, huli, stenje, moli,
tako tužno, tako jadno
da slušajuć’ iz daljine,
čovjek zaplače od boli.

Jedne ljetne vruće noći,
po sparini i omari,
vidješe ga neki ljudi,
gdje sa štapom i koferom,
spuštao se niz puteljak,
gazeć’ trnje, čovjek stari.

Marusha,27.10.2023.,15:55h

Oznake: Staza, trnje, kofer, stari čovjek