LAKU NOĆ LJUBAVI

LAKU NOĆ LJUBAVI
(Samo za tebe)

Prva se svjetla pale
Kao lampice na boru
U meni strepnja treperi
Kao plamićak na svijeći
Uživat mogu još malo
Dok se ne spusti tama
Jer tada ću biti svjesna
Da sam prazna i sama.

Svi će pogasiti svjetla
Poljubiti najdraže svoje
Laku noć će si poželjeti
Svi oni što se vole,
Dragi će dragoj reći
Spavaj mi zlato moje.

Volim te zlato moje
I ja ću tebi reći
Gledat ću sliku tvoju
Sve dok je plama u svijeći.
Suza za suzom će teći
Molitva k nebu se dići
Po anđelima bijelim
Poljubac k tebi će stići.

Maruša, 31.8.2023.

Oznake: Laku noc, ljubavi, suza, svjetla se pale, dragi andeli

MOČVARA SNOVA

MOČVARA SNOVA

Težak sam usnula sanak,
Srce mi snažno tuče,
Kroz blatnu i sivu močvaru,
Gitaru svoju ja vučem.

Noge mi sapliću grane,
Od mulja i blata trule,
A jato crnih vrana,
Tek najavljuje oluje.

Mjesec k’o da se ruga
Tek nazire se malo,
Gitaru bih vukla lakše
Kada bi sunce sjalo.

Maruša

Oznake: močvara, snova, blatnu, sivu, gitaru, svoju, ja vučem

VRAĆAM SE

VRAĆAM SE

Evo mene voljeni moj grade,
Dugo nisam ja svirala tebi,
Čeka li me još mjesto na Trgu, dal’ su jošte prolaznici isti?

Čeka li me još publika mlada, ili su i oni sjede kose? Hoće li ubacit stotku, dvije, kada vide moje noge boseüü?

Vratih ja se iz daleka svijeta, sa gitarom s kojom i otiđoh, gazila sam i trnje i granje, sve dok tebi grade ja ne priđoh.

Priječile mi pute mutne vode, paralo mi šiblje stare skute, pratilo me jato mladih roda, vraćajuć’ se
i one svom jugu.

Maruša

Oznake: Gitara, grad, trg, trnje, granje mutne vode

GITARA NAŠE POSLJEDNJE JESENI

GITARA NAŠE POSLJEDNJE JESENI

Te večeri,
Te posebne večeri,
Romantične,
Samo ja i ti,
Svijeće i večera za dvoje.

Nitko drugi bitan,
Tadašnji trenutak i mi.

U uglu restorana
Čovjek sa gitarom.
Samo on i gitara.
Nitko im drugi bitan ne bijaše.

Sviraše čovjek tiho i tužno.

Nisam znala,
o, tada to nisam znala,
to bijaše pjesma za oproštaj.

Večeras opet sjedam,
Za onaj isti stol,
Stol za dvoje.

U uglu drugi čovjek,
Sa istom gitarom,
Svira iste note,
O, Bože moj…

Kroz ogoljele grane moje jeseni,
Gledam ptice što žure na jug.
Vratit će se one,znam,
Ali…ti ljubavi…

O Bože moj…zar ti si ga volio više?

Gledam kroz prozor,
Na ogoljele grane moje jeseni…

Nedostaješ…

O Bože moj…ti si ga volio više…

Oznake: Gitara, čovjek, Bože, volio

MOJ DJEDO (Od Maruše)

MOJ DJEDO (od Maruše)

Po cili dan ispod onog velikog orasa.
Ma ne odmara, nemojte misliti.
Pravi kola za čič’ Andru.
Sad pravi šaraglje, mora još i livču, rudu. Čudo jedno kolko posla.
Po cili dan mjeri, reže sa testerom, blanja, šmirgla.

Kaže baka Manda: de Ev’ce zovi djedu Jozu na užinu. Oladiće se. Pravila sam taške sa pekmezom. Znaš da to voli, al uvik jede ladno.

Ne čuje već dugo moj djedo. Polako ga dodirnem rukom, da ga ne uplašim i na naš poseban način pokažem mu da je vrime užine.Ja sam imala svoj način divana sa djedom. Razumjeli smo se.

Sjedimo svi za sinijom koju je djedo napravio, zelene boje, na oklicama isto zelene boje. Davno je to već napravio. Možda se nisam još ni bila rodila. Al sve čvrsto i stabilno.

Mi djeca nismo baš uvik bili tihi i mirni za sinijom. Mama se ljuti, ponekad i ćuška poleti, iako rijetko. Al djedi je i to previše: Pusti te anđele Pavka! Uuuuuu, žalosti se moj djedo. Uvijek nas je oslovljavao sa ANĐELI.

Oznake: Djedo, kolač, baka, užina, Jozo, Manda, Pavka

SAMO DA TE SANJAM

SAMO DA TE SANJAM

Sanjala sam…
O jesam li to stvarno sanjala?

Sanjala sam da te više ne sanjam.
Da noću se budim
S boli u grudima
S krikom na usnama
Ustajem i trčim bosonoga
Ulicama uskim.
Pritišću mi tijelo
Čupaju za kosu
Vuku me za ruke
Te ulice tijesne.

Ma takve ulice ne postoje.
Ipak sam sanjala
Oh, već mi je lakše.

Postoji nada
Da sanjat ću te opet
Da držiš me za ruke
Da miluješ mi kosu
Da stisneš me na grudi
Svoje tople i drage
Čvrsto, najčvršće.

I neka ću opet plakati
Samo neka te sanjam.

Samo neka više nikada ne sanjam
Da te više ne sanjam.

I neka ću opet plakati…

Maruša

Oznake: Sanjala, saNjam, ulice, ruke, grudi

SNOVI I TI

Već dugo mi nisi došao u snove,
da mi kažeš: Mare, da mi kažeš: dušoüüüü.

Već te dragi nisam usnula pet dana,
da mi kažeš: Mare, rodi’l šljiva rana?

Ja ti kažem dragi, rodilo sve voće,
samo nema tebe, tebe srce hoće.

Rodilo je dragi, popucale grane
kao duša moja, jecajuć zbog rane.

Usnuti ću dragi, ja i noći ove,
spavat mi se hoće, da dođeš u snove.

Da mi kažeš: Mare, da mi kažeš: dušo.

Oznake: san, šljiva, duša, Mare, dušo

OČI BOJE RAVNICE

OČI BOJE RAVNICE

Ne, nemojte mi reći da ga nema više.
Objasnite mi tada, otkuda našoj ravnici boja očiju njegovih?

Ne govorite mi bez prestanka:
Pomori se s time, kreni dalje.
Ma, molim vas lijepo, kako objašnjavate da ptice pjevaju njegovim glasom?

Ne pretjerujte stvarno uvjeravajući me: on neće više doći.
Još jedno mi objasnite, uvjerite me konačno:
Otkuda noćnom lahoru ritam koraka njegovih?

Nemate odgovora, zar ne?

Pa nemojte mi onda govoriti da ga više nema, jer ja, samo ja sam osjetila
kapi suza njegovih na svome licu, kad ga zazovem ispod kišnog neba.

Dodir ruke njegove kad prođem ispod višnje u cvatu.

A miris, otkuda njegov miris u mojim njedrima?

Oznake: oi, suze, ravnica, nebo, miris

TEBI

https://blog.dnevnik.hr/marusa/oznaka/poezija-moji-stihovi

Oznake: tebi, suze, ljiljani, put, nebo, lane, tuga, pjesma, cvrčak

CVIJEĆE U ŽITU

CVIJEĆE U ŽITU

IDEM CESTOM USRED POLJA
OKO MENE KLASJE ŽITA
IZDIGO SE MAK CRVENI
KAD ĆE ŽETVA ON SE PITA?

NEĆE DANAS, BIT ĆE KIŠE
RAZLIČAK MU PLAVI REČE
JOŠ PAR DANA UŽIVAJMO
TAD NAS VIŠE BITI NEĆE.

KOSCI ĆE NAS POKOSITI
U SNOPLJE NAS POKUPITI
AL ĆE VJETAR NAŠE SJEME
SVUD PO POLJU RASPIRITI.

Maruša

LANE

Što si tužno lane malo
Zašto jecaš uplakano?
Zašto tvoje srce tuče
Kao sat u tihoj noći?

Hvala tebi na pitanju
Slavuj ptico lijepog glasa.
Ostao sam ja bez majke
Usred noćne strašne hajke.

Slavuj ptica tuzno zbori:

U ovoj sam istoj gori
Postao siroče i ja.
Moju majku divnog glasa
Uhvatila ljuta lija.

Ja ću tebi lane malo
Zamijeniti majku
U noćima hladnim, mračnim
Pjevat uspavanku.

Maruša

MOJ ŽIVOTE

MOJ ŽIVOTE

Nisi mi dao sve što sam htjela,
al’ sigurno sam tražila mnogo.
Nisam ni tražila sve sto mi treba,
al’ dao si mi sunca i neba.
Sunce me grije dok srce mi zebe,
Nebo mi pokriva sve moje grijehe.
Nisi mi dao sve sto sam htjela, o moj živote, al puna je zdjela.
U nju mi stanu svi moji dragi, koji su tu i kojih nema.
Hvala ti hvala, za punu zdjelu, o moj živote do neba hvala.
Jer da si dao sve sto sam htjela, ne bi mi bila ni puna zdjela.

MARUŠA

VJEČNOST

Koliko dugo se čeka nekoga tko nikada neće doći?

ČEKAJ ME DRAGI

Posadit ću ljiljane uz put kojim si k meni hodio.
Kad vjetar mi kroz kosu njihov raznese miris,
znati ću da to me tvoja miluje draga ruka, nježna i topla, što ljubavlju povezuje
nebo, zemlju, more i rijeke i mene i tebe od zemlje do neba daleke.
Znati ću da srest ćemo se opet i kada ljiljani uvenu i kada ih ne bude uz put,
jednoga dana, u smiraj jednoga dana, kada me anđeli nebeski ponesu u beskraj i mir, gdje ćeš me čekati dragi sa bijelim ljiljanom u svojoj dragoj ruci.
Čekaj me dragi i ne brini, sve je u redu, samo sam sjetna i tužna.

O KAD BIH MOGLA

O KAD BIH MOGLA

O, da mi se uvući u nevidljivost i nevidljivo i nečujno plakati.
Nevidljivo tvoju sliku ljubiti.
Nevidljivo i nečujno vrištati.
Nevidljivo i nečujno tebe danju i noću dozivati.
Nečujno tvoje ime vikati na sav glas.
Sve porazbijati.
Nikome ne dozvoliti ni riječ utjehe da mi kaže.
Ma sve su to floskule, isprazne, unaprijed smišljene riječi.
Želim samo plakati, vikati, a zatim utonuti u tišinu i dugo, dugo gledati te u svojim mislima.
Samo za sebe.
Samo na svoj način.
I ostati dugo, dugo, bas dugo u naslonjaču.
Tu gdje si zadnji izdah dao ovom prostoru u kojem se nalazim.
Sve dok osjećam da si tu.
A onda možda otići daleko.
Možda otići zauvijek.
Ili se nekad možda opet vratiti.
Mučno je i teško dati odgovor na tu dilemu.
Ništa vise neće biti isto.
Ma kakvi isto, neće biti niti slično.
Doći će neki divlji vukovi i uzeti mi dušu, dobrotu, blagost.
Mogla bih postati losa bližnjima i sebi.
A vukovi kao vukovi, samo čekaju svoju žrtvu.

MARUŠA

NIČIJA

I danas sam, kao da ni nisam
Kao da me nema, kao da ne postojim,
Neznam gdje pripadam,
Neznam čija sam.
Ma nisam ničija.
Ni svoja vise nisam.

Otkada nisam tvoja,
Nisam ni svoja.
Odveli su te Anđeli Nebeski.
A ja, što ću sada ja?
Zar tamo gdje si ti
Za mene nema mjesta?
Ta uvijek sam htjela biti uz tebe.

Ne, ne prigovaram ti.
Znali smo da si ovoga puta
Morao otići. Činilo se da smo bili Spremni
Ali ja nisam bila.
Ne mogu se pronaći.

Posalji svoje Anđele.
Sve im reci o meni.
I neka u taj dan
Povedu me ravno k tebi,
Jer toliko ti toga još moram reći.
Sve to sto se skupilo,
Dok te nije bilo.

SUZE

SUZE

NAVEČER KAD USNEM U TO GLUHO DOBA, POSTELJA I LICE MOKRI SVE OD SUZA, KAO DA SE DRAVA IZLILA PO MENI, IL’ KO KAD SMO S KIŠOM ŠETALI UZ RIJEKU.

TECI DRAVO, TECI, SVE DO PLAVOG NEBA. NEMOJ STATI SVE DOK NE DOĐEŠ DO NJEGA. PREPOZNAT ĆES RIJEKO DA JE TO MOJ DRAGI, ŠIROKA OSMIJEHA I ZELENOG OKA.

TI GA PITAJ DRAVO, JER JA ŽELIM ZNATI: TKO MI NOCU BRIŠE SUZE SA MOG LICA? DA LI TO MüOJ DRAGI S ANĐELIMA BIJELIM SVOJU DRAGU ČUVA I NJEŽNO POKRIVA?

Maruša

TEBI U SPOMEN

TI ZASLUŽUJEŠ NAJLJEPŠU PJESMU. PJESMU KOJA JE IKAD ISPJEVANA. KOJA JE ISTKANA TIHIM POVJETARCEM I PJEVOM SLAVUJA. KOJU JE IZNJEDRIO ŠUM VALOVA I MIRIS BOROVA.

TEBI, SAMO TEBI U SPOMEN
NARUČUJEM ORKESTAR CVRČAKA U NAŠEM VRTU.

SAMO ZA TEBE NEKA DANAS TREPERI LJETNA TOPLINA IZNAD NAŠE RAVNICE.

U TVOJE IME STAJATI ĆU ISPOD KIŠNOG NEBA.
LJUBITI ZEMLJU PO KOJOJ SI KORAČAO, NE GAZEĆI MLADU TRAVU.

TI ZASLUZUJES NAJLJEPŠU PJESMU.

Maruša

Moja pisana riječ

Mi nismo stvoreni da zgrćemo blago, nego da druge zaogrnemo ljubavlju.

Oznake: poezija - moji stihovi