MOJ DJEDO (od Maruše)
Po cili dan ispod onog velikog orasa.
Ma ne odmara, nemojte misliti.
Pravi kola za čič’ Andru.
Sad pravi šaraglje, mora još i livču, rudu. Čudo jedno kolko posla.
Po cili dan mjeri, reže sa testerom, blanja, šmirgla.
Kaže baka Manda: de Ev’ce zovi djedu Jozu na užinu. Oladiće se. Pravila sam taške sa pekmezom. Znaš da to voli, al uvik jede ladno.
Ne čuje već dugo moj djedo. Polako ga dodirnem rukom, da ga ne uplašim i na naš poseban način pokažem mu da je vrime užine.Ja sam imala svoj način divana sa djedom. Razumjeli smo se.
Sjedimo svi za sinijom koju je djedo napravio, zelene boje, na oklicama isto zelene boje. Davno je to već napravio. Možda se nisam još ni bila rodila. Al sve čvrsto i stabilno.
Mi djeca nismo baš uvik bili tihi i mirni za sinijom. Mama se ljuti, ponekad i ćuška poleti, iako rijetko. Al djedi je i to previše: Pusti te anđele Pavka! Uuuuuu, žalosti se moj djedo. Uvijek nas je oslovljavao sa ANĐELI.
Post je objavljen 19.08.2023. u 16:24 sati.