Posadit ću ljiljane uz put kojim si k meni hodio.
Kad vjetar mi kroz kosu njihov raznese miris,
znati ću da to me tvoja miluje draga ruka, nježna i topla, što ljubavlju povezuje
nebo, zemlju, more i rijeke i mene i tebe od zemlje do neba daleke.
Znati ću da srest ćemo se opet i kada ljiljani uvenu i kada ih ne bude uz put,
jednoga dana, u smiraj jednoga dana, kada me anđeli nebeski ponesu u beskraj i mir, gdje ćeš me čekati dragi sa bijelim ljiljanom u svojoj dragoj ruci.
Čekaj me dragi i ne brini, sve je u redu, samo sam sjetna i tužna.
Post je objavljen 04.08.2023. u 20:48 sati.