SUZE

SUZE

NAVEČER KAD USNEM U TO GLUHO DOBA, POSTELJA I LICE MOKRI SVE OD SUZA, KAO DA SE DRAVA IZLILA PO MENI, IL’ KO KAD SMO S KIŠOM ŠETALI UZ RIJEKU.

TECI DRAVO, TECI, SVE DO PLAVOG NEBA. NEMOJ STATI SVE DOK NE DOĐEŠ DO NJEGA. PREPOZNAT ĆES RIJEKO DA JE TO MOJ DRAGI, ŠIROKA OSMIJEHA I ZELENOG OKA.

TI GA PITAJ DRAVO, JER JA ŽELIM ZNATI: TKO MI NOCU BRIŠE SUZE SA MOG LICA? DA LI TO MüOJ DRAGI S ANĐELIMA BIJELIM SVOJU DRAGU ČUVA I NJEŽNO POKRIVA?

Maruša