...though nothing can bring back the hour of splendour in the grass...
29.09.2006., petak
Life's too short for you to die, so grab yourself an alibi ...
Konačno petak. Danas sam dobila 5 iz fizike, prozvao me zadnju minutu, 5 iz matematike i 5 iz književnosti. Jeeej, koje štreberstvo. Dosad imam skoro iz svih predmeta 5, i nijednu drugu ocjenu...jeeej, koje štreberstvo. Ali Mala Lu(Mali Einstein, tako sam se danas prozvala u školi...) je cool. Mala Lu je neobična štreberica. Mala Lu je jadan, depresivan, pomalo retardiran genije. Ali sam pod jebenim pritiskom, i dosta mi je tuđih očekivanja, hoću nestati, hoću naći mjesto gdje će biti mirno i tiho, i gdje ću moći reći: "I wish you could see this 'cause there's nothing to see, it's peaceful in here and it's fine with me...", ali to mjesto ne nalazim. Aaaaa, hoću vrištati, ne znam mogu li. Mislim, teoretski mogu, ali trenutno imam puna usta pa...ništa novog s Kapuljkom, Tena je preko jedne cure dobila od Zelenog broj mobitela. Kapuljko se zove Vjeko(!?!), barem tako mislimo, a Zeleni Marin. Mislim da ću ipak ostati na Kapuljko. Napredak- 0 bodova. Slušam Violent pornography, joj, kako mi je to draga pjesmica. Totalka sam bez inspiracije, pa ne znam što da vam više kažem, pusa od Male Lu.  |
27.09.2006., srijeda
No regrets, they don't work, no regrets now, they only hurt ...
|
Imam novi design, mislim da ste primjetili...sviđa mi se...neke lijepe boje su mi zmixane. Bilo je dosadno danas u školi. Vidjeli smo Kapuljka, rekao mi je dobro jutro kad sam sama(jadna ja)išla gore, kao u wc...je, je, u wc. Išla sam gledati njega, onak, hello. Depresivna sam, ali malo me oraspoložio moj design, a i sada ću malo s veselim postovima, onak, mogu glumiti da sam vesela, nije mi neki bad. Slušam Robbiea, No regrets. Prejebena pjesma. "I don't want to hate but that's all you've left me with...I love the way we used to laugh, I love the way we used to smile, I often sit down and think of you for a while, but then it passes me by, and I think of someone else instead, I guess the love we once had is officially- dead." Taj dio mi je najnajnaj. Malo mi ga iskomentirajte ako vam se da...kako ne volim povijest, joj, grozota, fuj. Ah, što da vam kažem...ne želite istinu, istina je dosadna. Hoću da se nekaj dogodi s tm Kapuljkom, nemrem ga samo gledati niš' više...to je totalni sjebatitis. Dobro, možda je ono "dobro jutro" nekaj značilo, ali nikaj posebno, i možda je neka njihova profa bila iza mene(ali mislim da nije, primjetila bih) pa je nju pozdravio. Sutra imam lijepi dan, nikakvi napeti predmeti, sve 5, samo me malo jebe u mozak da me ne pita latinski, ali neće valjda...ma neće...valjda...dobro, ne zanima me, tj. ne zanima vas, neću vama o tome pisati. Ne da mi se više pisati, pa ću pozdraviti Niku, Brunu, Filipu, Ninu, Mateu, Tenu(moramo nekaj poduzeti, ovo ti govorim ozbiljno!), i one djelove muške populacije- Kapuljko, Jan, Zeleni(to zbog Tene), i drugi...poosa Sad ću vam ja reći nešto o mojoj majoj Niki(a nemoj se furiti...): Moja maja Nika je najluđe biće na svijetu, ona je tako zabavna ženskica. S njom mi je uvijek zabavno. O Bože, ovo zvuči kao da pišem sastavak u trećem razredu ali jebe mi se. Ja moju Niku cijenim jer je iskrena osoba. I cijenim je jer me može cheer up-ati. Uvijek. Ženica ima prejebene fore. Često se pokačimo, ali to je i dio našeg prijateljstva. Volim ja tu curu, kaj god bilo, ona će mi biti best frendica. Kako ta može pričati, i zajebavati se, to je nenormalno, mi pišamo od smijeha na neke usrane stvari, i izmišljamo sranja i zamišljamo sranja. I znamo pričati na telefon po sat i pol, nekad ček i dva sata jer gledamo film, i na liniji smo, ali ne pričamo jer gledamo film. Zapravo, čitamo titlove. Žena podiže raspoloženje 100%. Ne znam zakaj mi je best frendica, vjerojatno zato kaj je cijenim i znam njene kvalitete i ne želim je povrijediti(sorry, honey). I sutra ćemo vjerojatno biti sve u tom "haha" filmu, i zajebavati se, ako u međuvremenu ne iskrsne neka svađa...neće valjda. Ne znam kakav bi naš razred bio da nema Nike, vjerojatno pustiji, i tiši pod odmorima, i ja tu djevojku volim, baš je volim, nije mi frendica onako, iz škole, ona mi je real frendica, vojim je. Moja maja Nika, rock on, because that's what you do! I nisam htjela ono, mislim, nisam mislila niš' loše...ali sad je to izbrisano, i nema toga više. Vojim te, pooosa. Nika, e da znaš da mi je drago što te imam za best frendicu. E baš je, i it feels good, i ne bih te ni mjenjala ni za 100 Kapuljka...luv ya. I uvijek ćeš mi bit best frendica, koliko god puta se posvađale. Sada te pozrdavljam, samo tebe(ajde dobro, tebe i Kapuljka...). Love u. Kiss. Mala Lu |
25.09.2006., ponedjeljak
'Cause love's such an old-fashioned word and love dares you to care for ... *PKG-KAPULJKO-PKG* !
|
I tako, danas je bio bolje-ne-može dan. Danas nisam u depresiji, čudo, ponedjeljak je. Wee wee, zašto sam ja uvijek najgorim danima sretna? Svakim danom sam sve više i više za PKG, ali bogme i za Kapuljka, hehehe, ima moje-naše pismo, koje sam ja pisala. Ne znam kaj će reći, tip nas ne zna a mi mu tu dajemo pisma koja on pod satovima čita...lol, fakat zabavno. Čudno, danas možete upoznati Malu-Lu-koja-nije-u-depri, i pojma nemam o hrvatskom(a pišem knjigu, na 139. str. sam!), ali imala sam i uvijek ću imati 5 jer je to ipak hrvatski i podrazumijeva se da imam 5 jer nikad nisam imala 4 ili neš' slično. Danas sam brzo odgovarala alfabet, Alfabetagamadeltaepsilonzetaetathetajotakapalambdaminiksiomikronpirosigmatauipsilonfihipsiomega i huuu, izdahnem. Kapuljko, mladi umjetnik, kako je on čudno izdrogirano zgodan. Baš izgleda nafiksano, usporeno. Hehe, lol, wee wee. Rješila sam fiziku bez po muke. Jeeej, dobro, mislim, nije čudo, uvijek sam bila talent za prirodne znanosti i predmete(joj, kako se hvalim...). 'Bemti mišeka...je suis un idiot pour le francais, ako se to uopće tako pišem. Blju, mrzim francuski, tata mi je tu, godpodin znam-fiziku-matematiku-kemiju-i-oralno-maksilo-facijalnu-kirurgiju-i-kreten-sam-za-hrvatski. Ja sam happy, nije me pitala zemljopis, sreće li, sreće li... ne da mi se sada pisati, pozdravi Kapuljku, ajde i Zelenom, i svima ostalima...pusa! Bok. |
24.09.2006., nedjelja
Inside my heart is breaking, my make-up may be flaking but my smile still stays on ...
|
Ha ne znam što da kažem. Danas sam imala lagani breakdown, rasplakala sam se jer je pritisak bio jednostavno prevelik. Dosta mi je suvišnih kritika, ne trebaju mi, ako me volite- družite se sa mnom(i nitko sretniji od mene), a ako me ne volite, maknite se od mene, nemojte me napadati jer nisam u stanju vraćati, em mi se ne da, em mi je to sjebano. Možda čak ni nemam snage za vraćanje. I ne tražim ništa više(dobro, ajde, možda još da me sutra ne pita zemljopis...). Nećete ništa izgubiti, a ni dobiti. I, uostalom, zašto vam je cilj povrijediti nekoga tko je već ionako povrijeđen. I ja to neću shvatiti previše osobno. Ali ne kažem da me neće u početku pogoditi. Nemojte mi srati(za one koji to čine, ostale sve volim i šaljem im veliku pusu), jer ja znam glumiti, naviknuta sam na to. Pravit ću se kao da nje ništa i pjevat ću u sebi: "Inside my heart is breaking, my make-up may be flaking but my smile still stays on ..." . I ako netko još dodatno sjebe moj sjebani mozak, što će time dobiti? Insanity laughs and the pressure will break me... I sada, za sve one koji me ne vole: Ne zgraža me to što me ne volite, nego me zgraža to što nemate pametnijeg posla nego se baviti ne voljenjem(ta riječ ne postoji, ali zvuči mi dobro). Nisam u stanju svađati se, nisam ustanju derati se, nisam u stanju za ništa. Imajte mišljenje kakvo god hoćete o meni jer vam ga nitko neće moći promijeniti i that's fine with me, ali nemojte mi ga iznositi jer mi nije potrebno. I ja sam nekada baš kao i vi, i vi ste nekada baš kao i ja. svi smo nekada kreteni, i svi smo nekada geniji. To zapamtite. Svi. Ajde bok, ne mogu sada pisati, moram čuvati inspiraciju za svoju knjigu. |
22.09.2006., petak
Hahahahaha...hahaha! Kapuljko, Kapuljko, Kapuljko! PKG, PKG, PKG!!!
|
U pi*ku materinu, danas sam saznala nešto što nisam smjela saznati i to je takav sjebatitis ali ja se smijem jer problem nije u problemu, nego je problem u mojem odnosu prema problemu, i ja si to sad ne predstavljam kao problem i lakše mi je to sada nego da padnem u depresiju. Koji sjebatitis, ne želim ga podjeliti s vama, ali je sjebatitis. I ja se smijem i bolje ne može. Sve je u ku*cu i super mi je, vjerujte, bilo mi je puno gore. Baš sam ljubomorna. Koji je to super osjećaj zapravo, onaj neki poluadrenalin koji te potiče na agresiju jer se osjećaš kao žrtva, i to bespomoćna žrtva. I fakat si ne možeš pomoći, ali ja sam našla način, sve sam pretvorila u zajebanciju, i cijeli život sam si tako postavila i jebeno mi je dobro! Zapravo, baš sam nadprosječno sretna. To se sjećam one čarolije Ridicullus iz Harry Pottera. Tu čaroliju sam ja sada bacila na svoj život. I danas smo vidjeli Kapuljka. Baš mi je izdrogirano zgodan srednjoškolac(mladi umjetnik, :P). Još ne znamo kako se zove. Daj Bože da nije neko seljačko ime. Btw hoću ići u privatnu, razgovarala sam s tatom i mamom o tome, i ne zna se još, mislim da je tata više "za", a mama je ni vrit ni mimo. Pitala me razloge, onak, trebam joj dati dobar razlog zašto bih htjela u privatnu(PKG)...ne mogu se ja usmeno izražavati, sorry mama. Pa, dobri razlozi, ne, nije to zato što vjerojatno Jan ide tamo, to se može računati kao bonus, idu i neke dvije cure koje znam, to nije ni bonus ni ono suprotno od bonusa, ne znam što to već je. Mislim da mi je to nekakvo skidanje opterećenja, ali to ne znači da se ja i dalje neću truditi imati što bolje ocjene, jer to radim ne zbog ocjena nego zbog sebe, da bih se oosjećala dobro i pametno. Pa otkad je počeo 7. razred, već imam 6 petica, jej. Koje štreberstvo. I ne znam, valjda bih se osjećala drugačije, taj osjećaj ne postoji, mislim, postoji, ali nema ime. Nekekao bi mi to smanjilo sav taj pritisak(jesam li ja under pressure?)i to opterećenje i sve te frustracije, i ja bih se osjećala bolje. Ne znam zašto, to je isto kao da te netko pita jesi li danas dobre volje, a ti si se tako jednostavno probudio, i taj dan si dobre volje, i sada te netko pita zašto si baš danas dobre volje. I još te traži da mu daš dobre razloge zašto si danas dobre volje. Ako bih se ja tamo osjećala dobro, onda bi i točka. i dosta sam razmišljala o tome, i puno sam razmišljala o tome, i sada mi je to jednostavno već duže vrijeme velika želja. I nisam ja kriva(mama prirode je). I ako je ta moja želja za PKG greška mame prirode, onda mi je žao, ali i greške su za ljude...ah, and the sex, and the drugs, and THE COMPLICATIONS!!! Ali i to je isto normalno, što će ti život bez bruke, tuge, i problema? Pusica musica, bye, tj. XOXO od luđakinje Male Lu. |
19.09.2006., utorak
Screwed...fucked up...miserable...awful...unhappy...and now tell me how are you?
|
Odvratan, glup, sjeban, retardiran, pičkast, kretenski, luzerski, besmislen, pizdast, eto, takav je moj život, a ja se osjećam odvratno, glupo, sjebano, retardirano, pičkasto, kretenski, luzerski, besmisleno, pizdasto...ne idem na termin s Janom(Jeričem), on je ponedjeljkom i srijedom od pola devet do deset, a ja sam isto tako, samo- jebenim utorkom i četvrtkom. U pppppp. mmmmmm.!!!!! I sad su mi sve lađe potonule, onako, bile su na površini s pokojom rupicom kroz koju je ulazila voda ali ne toliko da potopi lađu, i sada je došao tsunami i sve potopio na dno oceana nesreće. I to je moj život. I sada mi se sluša Paris Hilton ili neki narodnjak. Ne mogu slušati svoje Systemce itd. jer ne mogu, jer to više nije moj život, jer je taj život potopljen. Ne mogu vjerovati da mi se dogodilo 14 pehova u tri tjedna, ne da mi se nabrajati. Ali jebe mi se. Oh, gle, kako vedra idem svome kraju.(Dobriša Cesarić, samo prebačeno u ženski rod...). Umrijeti, usnuti, ništa više.(William Shakespeare). Ne znam što pišem, i sorry kaj sada neću ostaviti komentare Matei i ostalima, pusa ljudi, ali nemam snage, sutra ću. I sutra ću, kao i svaki drugi dan, doći u školu onako kao neka zajebantica, i vesela, ali vjerujte, to je maska, nisam takva. Ne znate vi mene, i vjerujte, ne želite me upoznati. Ni ja ne želim biti ja, ili želim... da, toliko sam luda da se obožavam, ali na neki način koji je čudan. i ne želi mse promijeniti. I nemojte mi govoriti što sam ja i tko sam ja jer sebi ne lažem, i nikada neću. Ne zato što ne želim, nego zato što ne mogu. Ne mogu više pisati. Molim Boga da sutra ne pita kemiju. Mene, druge može što se mene tiče. Ne da nisam učila, ali nisam zadovoljna znanjem koje sam usvojila pa onda mislim da me razumijete što se toga tiče. Što se ostalog tiče, ne razumijete me, ne zato što ne želite, nego zato što ne možete. Bok. P.S. ...Samo bih htjela reći da mi se sviđa Jan(Jerič(!!!), da ne bi vi pomislili da je ona šmizla Jan Marin), opet, već 8 godina mi se sviđa jer ga toliko znam, a nikad nismo pričali, i od toga sam četiri godine bila fakat zacopana u njega, a sada mi se full sviđa. I sada mi recite kako da ja preživim taj njegov- ponedjeljak, srijeda! Pa ja sam fakat magnet za pehove. JAAAAAN(Jerič), prebaci se na utorak-četvrtak, kako si i prije bio. Jebote ja ću se upucati. |
16.09.2006., subota
Lonely day ...
|
Danas se baš osjećam nekako blju. Totalni sjebatitis. Tako bih se sada vratila u one ljetne dane, i išla van sa svojima(koji btw imaju 16-21 god. ali svaki dan smo skupa i super nam je), sjela u Red Carpet i igrala Štonfleca(jedna igra s pićem i brojevima) ili otišla do Haciende i dosađivala se s njima gore na katu. Sjećam se i onih dana dum-dum tequille i dum-dum vodke na igralištu. Nismo puno popili, zapravo jesmo, ali puno Spritea ili Schweppesa, a malecko vodkice ili tequille. Onda bi oitšli na plažu i tamo pričali, obično bi se neki par posvađao pa bi ta cura onda plakala, ili bi tamo bili s Njemcima i ja bih ih ispitivala kako se na njemačkom kaže ovo, a kako ono. Onda bi oko 2 svi sjeli pred Barbarinu kuću i tamo pričali o bendovima poput The White Stripesa, i onda bi oko 4 otišli na spavanje. Ujutro bi bili na plaži i kartali belu. Koji penzionerski način života, ali baš mi je pasao. Sada se ništa ne događa, osim tih šoranja u školi, i promatranje Kapuljka na hodniku. Jedva čekam utorak, počinje mi engleski, vidjet ću Jana(ako Bog da pojavit će se prvi dan) i to je to. Kiša je. Sva sam kišna(postoji li ta riječ?). Nekako se osjećam nostalgično i melankolično, baš sam blju. Ajoj, zašto se osjećam blju? Nešto me danas pogodilo(mislim metaforički, nije da me sad hitio meteor dok sam šetala po ulici). Ali, bit će bolje. I bit će gore. Sad je blju. Pa idem ja negdje, vjerojatno do kreveta, ili kupaone, ili ću odlučiti ići baki pa se tamo dosađivati(ali moram nagovoriti mamu da me odfura baki). I onda ću navečer gledati Vladarice Playboyevog carstva, ne znato što mi se gledaju te cure jer su kao sexy ili kaj već, nego zato kaj su te cure sretne, onak, glupe i sretne, i plave, i plastične, i niš' im ne fali kad su kod Hugha Hefnera koji im daje kaj god požele. A ja ću to gledati iz svog skromnog, malog, bljuastog kreveta i po mogućnosti ću piti ledeni čaj od breskve. Ili Janu od brusnice. I možda ću malo slušati svoj iPod, malo prčkati po mobitelu, nadati se kojem zanimljivom smsu koji po običaju neće doći, i tako ću ja, eto, preživjeti i taj bljuasti dan. A sad bok. Budite pozdravljeni. Idem staviti ljude u linkove, i onda očekujem da i oni mene stave u linkove! Pa-pa. |
15.09.2006., petak
Šora, Šora ...
|
Danas je bio super dan u školi. Ma prejeben. Zanimljiv za vidjeti. Dobila sam 5 iz zemljopisa. Zadnja dva sata bila su genijalna. Nove blizanke Njemice su se potukle s osmašicama. Neka je nekog tračala, pa je neka izletjela na hodnik i počela cipelariti neku drugu, pa su se svi profači i djeca okupili, pa je neka nekoj razbila usta, pa je neka udarila prfou iz hrvatskog i pedagogicu, pa su se vrijeđale pa su se opet tukle, šakama, nogama, kaj ja znam čime sve ne. I nitko nije bio u učionici nego su se svi okupili na hodniku i to gledali...koji ludi dan. Baš jebeno. Mislim da će ljdi iz naše škole znati o čemu pričam. Ne znam koji je razlog, valjda tračanje, ili neka provokacija nekoga, ma kaj ja znam...ali samo cure su se tukle i to fakat tukle, ne čupale ili tako nešto, nego tukle, do krvi. A ja, ja sam opet gladna, pojela sam samo neki mali slanac i vodu. Od 9 ujutro nisam ništa jela. Sad sam se konačno uopznala s Evom, sada zna tko sam, i ja znam tko je ona. Ne da mi se više pisati. Pozdrav svima, pogotovo Matei(zato što je jučer nisam navela u popisu pozdravljenih). Sad fakat... Bok. |
14.09.2006., četvrtak
And then I go and spoil it all by saying something stupid like: "I love you" ...
|
Sutra prvi sat zemljopis(ma bolje ne može...). Danas sam baš željna komentara. Naravno, moje želje se po starom grčkom običaju ne ispunjavaju. Ali već sam naviknuta na to. Moram oprati kosu. Nije mi prljava, nego mi je sva sjebana od spavanja, daaaj, izgledam kao ženska verzija Hitlera. Kako me baca u depru taj zemljopis. Što će mi najveći fjord u Norveškoj, neki Soghe, 204 km, ma daj to pričaj mojoj baki(koji staromodni izraz, mislim ono, stara fora ispod bora)...Ali i ja sam staromodna, jednostavno nisam još na razini te ...novomodnosti. U utorak mi počinje engleski. Vidjet ću Jana, jeeej. Onak, svi sad koji su krenuli u srednju školu su premješteni u neke druge termine itd., svi osim Jana. To je čudo. Vjerujem li ja u čuda? Ne znam, ali znam da su Anja(Janova privatna ruuužna kurva i fufa na kvadrat), Ira, Deni i Ana(dobro to je šmrc za njih, cure su zakon, a Deni je zgodan, dobro, on je sad 2. srednje...) premješteni u druge termine, ali Jan je još uvijek utorkom i četvrtkom od pola devet do deset ili tako nekako...jeeej. I s Ninom sam u grupi. Drugi jeeej. I nema Anje. Treći (i vjerojatno najveći) jeeej. I danas sam vidjela Kapuljka(preimenovan je u Nikolu jer izgleda kao da se zove Nikola, znam jednog zgodnog Nikolu, sad ide u Mioc...). Baš mi ok izleda, odozada je ljepši, nije baš prezgodan u faci, ali sve ostalo mi je zakon. Dobro, i u faci je sladak(meni). Veseli me to kaj postoji mogućnost da je prvi srednje, a ne četvrti. Ovaj naslov što vidite sam napisala iz nikojeg razloga. Ako vas smeta, recite vi meni, ja ću ga promijeniti. Idem sad papati, gladna sam. Pozdrav mojoj svetoj petici: Nini, Niki, drugoj Niki, Bruni i Filipi, i pozdrav presvetoj trojci: Janu, Kapuljku i Deniju. Bok. |
13.09.2006., srijeda
Koja sreća ...
|
I tako, idem ja danas doma sva tužna jer sutra imam zemljopis, i dođem doma, onak se bacim na krevet znajući da me čeka inicijalni iz latinskog(ajoooj, ali i to sam imala 5 prošle godine, ooops, opet se hvalim...), i da to moram učiti, i još raditi zadaću iz grčkog, i pogledam u raspored i vidim da umjesto "ZEM" piše "KEM"...jao, kako sam sretna, nema veze ovo za latinski, ja nemam zemljopis. Blju, opet ta moja praznovjernost. Zaklela sam se svojem Bogu(da, ja sam Luistica, i moja vjera se zove Luizam, ne da mi vam se objašnjavati...) da ću nositi ta tri prstena do kraja 7. razreda svaki dan. I tu sam napravila sjebatitis jer me boli prst od ovog jednog prstena, ali kad sam se zaklela, i to Bogu, onda moram nositi prstenje, jebiga. Vidite, to se zove problem. Da, imam ja puno preblema, ali neke ne bih željela podijeliti s vama, ne danas. Onak, imamo frendica i ja godinu dana da se sprijateljimo s tipom koji ide u PUG, ne znam kako se zove, zovemo ga Kapuljko. Duga je to priča, a tip je zgodan. Da, rekao nam je da se maknemo s ograde jer da je to njegov teritorij i da će nas baciti s ograde ako se ne maknem, ali bio je zgodan pa se nismo maknule, nije nas bacio, nego je ostao s frendom stajat pored nas i čitati nešto za sljedeći sat, kaj ja znam koji ku*ac oni rade u privatnoj umjetničkoj. Crtaju. Valjda. Razmaženi bogataši. Smeća jedna, deru se na profaće i psuju im, a imaju petice. Ma je, ja bih tako. Paraziti jedni. Ne znam zašto sam napisala da su paraziti. Ja sam luda. Jeeeeej. Ali zgodni su, mislim na dečece, nisam pederica(hihihohu!). I sad ja tu čekam i pišem umjesto da učim, ali čekam mamu da mi donese hranu jer ne moguučiti kad sam gladna, nemam koncentracije(koja isprika, kao da je inače imam...dobro, imam, ali samo kad hoću, a trenutno neću...). I sad se moramo sprijateljiti s Kapuljkom. Vidjeli smo ga danas s hoodyjem, pa mu je kapuljača od hoodyja bila na glavi, i tako smo ga danas nazvali Kapujko i tako ćemo ga zvati dok ne saznamo kako se fakat zove. Pa nije li to pametno? Ne, to je logično. Ili je nešto između pametnog i logičnog. Pamično, logetno. Ma, kako god. Ajd, ne da mi se više pisati pa vas pozdravljam. Pozdrav. |
12.09.2006., utorak
'Bemti šlic ...
|
To "bemti" je stavljeno iz pristojnosti, da sad ne kažem jebote šlic(hehe, sad sam to rekla)...danas mi je bio tako tako dan, zapravo super, znimljiv i grozan dan. Ne znam što to točno znači, ali nadam se da će me moja knjiga iz povijesti i lekcija o prosvjetiteljstvu prosvijetliti(da, sigurna sam da hoće, ma kako ne bi?). Tako me iritira šlic na mojim novim trapkama, onak, sjebatitis do kraja. .. Sutra imam blok sat povijesti(o, sreće li...), i blok sat biologije(o, sreće li...). Ti blok satovi po Hrvatskom Nacionalnom Obrazovnom Sranju mi idu na k...(sad se dvoumim)...živce(ipak sam ja dobro dijete, nisam li...?). U 21:05 je Austin Powers, Špijun koji me hvatao... čedva jekam, juhuuu. Radila sam matematiku...(skraćenica od: prepisivala sam rješenja zadaće s kraja knjige). Doduše, imala sam 5, ali preko ljeta, svo se to znanje otopilo u moru...danas smo pisali inicijalni, malo sam, blago rečeno- ...zabrljala. Ali samo dva zadnja zadatka(koji btw donose najviše bodova...). Nisam se mogla sjetiti nečega iz te geometrije jer sam cijeli jučerašnji dan provela pitajući se za što je ono formula "a puta(nemam znakića...)Va/2" i onda sam to pitala jednu ženicu(naglasak na "i") koja mi je to rekla u roku od (s)keks. Jao, koje komplikacije...osjećam se...komplicirano(postoji li taj osjećaj?). Idem papati. Zaključak: Osjećam se...gladno. Bok. |
11.09.2006., ponedjeljak
Ajoj, koje luzerstvo ...
|
Da, blogovi su staromodni, a ja imam blog, devedeset i peti valjda, pa to automatski i mene čini staromodnom, ali nema beda, pa zar bih trebala biti novomodna? Kao prvo i prvo, pročitajte kaj sam napisala u boxu tako da možete jednog dana prokužiti moje besmislene škrabarije i nebuloze. Sutra pišemo inicijalni test iz matiše, onak, imala sam 5 ali ću dobiti 2 jer se ničeg ne sjećam...onak, ponovila sam formule i to, ali nisam još ufurana u rješavanje... Počeo je Veliki Brat, e ali svi do jednog su same preseljačke seljačine. Nije ni čudo, tko bi normalan išao inače u kuću velikog brata, osim onih koji ne znaju kaj će sa sobom, i koji ne znaju kaj znači riječ farmacija a imaju 25 godina, i koji su pali srednju frizersku već tri puta kao ona neka iz kuće velikog brata. Ajme, koji jadnici. Pa ti su gori od mene. Koje praznovjerje, ne smijem više niš napravit a da se pet pua ne pkajem i ne budem sigurna da zaista nisam prekršila nijedno od milijardu pravila praznovjernosti...bljak, buljim u svoje izgrižene nokte danas i mislim si: "Ah, kako su fini." Da ih ne grizem, ja ne bih bila ja, jer sam to naslijedila od tate (u prenesenom značenju: geni su krivi), i da, onak ih grizem od malena...i ja, s mojom nadprosječnom inteligencijom (no no, opet se hvalim...) još nisam došla do zaključka da nije dobro gristi nokte. Zapravo jesam, ali debelo ja to poričem i nastvljam gristi i već to nesvjesno radim. Je li to stres? Ne, to je navika. Ili je stres (da je bar...ne znam zašto svima želim dokazati da sam luda, i ne znam zašto uopće želim biti luda, ali želim, i to traje sad oko godinu dana, već sam si sama dala par dijagnozica...) ... svidio mi se film "Prekinuta mladost". Baš mi je nekako imponirao (može li se ta riječ korisiti u takvom kontekstu...? Da? Ne?) ...Ima i još legendarnih filmova, ali neću nabrajati. Jao, moram inspiraciju štediti za svoju knjigu (pišem, već sam na 100 i nekoj stranici...)- ja sam pisac. Pišem takve gluposti, i možda je to i dnevnik, samo molo autobiografski i pomalo refleksivan i veoma intiman, ali ja sebe smatram piscem. Čitam knjigu "Parfem". Nikako da doguram do kraja... tek sam na nekoj 80. stranici ili tu negdje. Oh, svijet ide kraju...ma ne ide, lai to si ja tako govorim, nećete vi mene nikada razumijeti, koliko god se trudili... pusa, idem, mama će mi donijeti Đinđr Ejl Šves pa ću ga ipti i gledati najsjebaniji šou ikada- Big Buraz. Aj, doviđenja, i nemojte misliti da ne znam engleski, jer, znam ga vjerojatno bolje od svih vas (moram se odviknuti od tog hvaljenja, prvo se vrijeđam pa se onda hvalim...nono, Lu se inače ne hvali, samo preko papira...ja sam luda (opet se sad vrijeđam, ili je to hvaljenje...?), joj, kako to želim biti, biti luda, biti neshvaćena, biti velika...) , svaka čast iznimkama (ima li iznimki?) ... pa, bok. Gudbaj. Tko ja zapravo želim biti? Da, želim se vrijeđati, ali onda hoću da vi zapravo zaključite: "Pa nije ona luda, ona je veoma inteligentna, ona je genije..." I to je mjuzik tu maj ijrs. Ai ipak, želim bit luda, želim nestati, pa se ponovo pojaviti kad mi se prohtje...evo opet ja filozofiram, koja je pak sad to navika? Ma, ne znam više ni što mislim. Previše mislim u zadnje vrijeme, i opterećena sam stvarima koje su naizgled tako nebitne, a imaju dubinu koju nitko od vas ne može shvatiti, pa ček ni ja, ali ja sam bolja od vas, ja se barem trudim shvatiti. Bok, 10:35 (to će samo neki skužiti...) |
!