Marketing
Lonely day ...
Danas se baš osjećam nekako blju. Totalni sjebatitis. Tako bih se sada vratila u one ljetne dane, i išla van sa svojima(koji btw imaju 16-21 god. ali svaki dan smo skupa i super nam je), sjela u Red Carpet i igrala Štonfleca(jedna igra s pićem i brojevima) ili otišla do Haciende i dosađivala se s njima gore na katu. Sjećam se i onih dana dum-dum tequille i dum-dum vodke na igralištu. Nismo puno popili, zapravo jesmo, ali puno Spritea ili Schweppesa, a malecko vodkice ili tequille. Onda bi oitšli na plažu i tamo pričali, obično bi se neki par posvađao pa bi ta cura onda plakala, ili bi tamo bili s Njemcima i ja bih ih ispitivala kako se na njemačkom kaže ovo, a kako ono. Onda bi oko 2 svi sjeli pred Barbarinu kuću i tamo pričali o bendovima poput The White Stripesa, i onda bi oko 4 otišli na spavanje. Ujutro bi bili na plaži i kartali belu. Koji penzionerski način života, ali baš mi je pasao. Sada se ništa ne događa, osim tih šoranja u školi, i promatranje Kapuljka na hodniku. Jedva čekam utorak, počinje mi engleski, vidjet ću Jana(ako Bog da pojavit će se prvi dan) i to je to. Kiša je. Sva sam kišna(postoji li ta riječ?). Nekako se osjećam nostalgično i melankolično, baš sam blju. Ajoj, zašto se osjećam blju? Nešto me danas pogodilo(mislim metaforički, nije da me sad hitio meteor dok sam šetala po ulici). Ali, bit će bolje. I bit će gore. Sad je blju. Pa idem ja negdje, vjerojatno do kreveta, ili kupaone, ili ću odlučiti ići baki pa se tamo dosađivati(ali moram nagovoriti mamu da me odfura baki). I onda ću navečer gledati Vladarice Playboyevog carstva, ne znato što mi se gledaju te cure jer su kao sexy ili kaj već, nego zato kaj su te cure sretne, onak, glupe i sretne, i plave, i plastične, i niš' im ne fali kad su kod Hugha Hefnera koji im daje kaj god požele. A ja ću to gledati iz svog skromnog, malog, bljuastog kreveta i po mogućnosti ću piti ledeni čaj od breskve. Ili Janu od brusnice. I možda ću malo slušati svoj iPod, malo prčkati po mobitelu, nadati se kojem zanimljivom smsu koji po običaju neće doći, i tako ću ja, eto, preživjeti i taj bljuasti dan. A sad bok. Budite pozdravljeni. Idem staviti ljude u linkove, i onda očekujem da i oni mene stave u linkove! Pa-pa. 
Post je objavljen 16.09.2006. u 19:16 sati.