U pi*ku materinu, danas sam saznala nešto što nisam smjela saznati i to je takav sjebatitis ali ja se smijem jer problem nije u problemu, nego je problem u mojem odnosu prema problemu, i ja si to sad ne predstavljam kao problem i lakše mi je to sada nego da padnem u depresiju. Koji sjebatitis, ne želim ga podjeliti s vama, ali je sjebatitis. I ja se smijem i bolje ne može. Sve je u ku*cu i super mi je, vjerujte, bilo mi je puno gore. Baš sam ljubomorna. Koji je to super osjećaj zapravo, onaj neki poluadrenalin koji te potiče na agresiju jer se osjećaš kao žrtva, i to bespomoćna žrtva. I fakat si ne možeš pomoći, ali ja sam našla način, sve sam pretvorila u zajebanciju, i cijeli život sam si tako postavila i jebeno mi je dobro! Zapravo, baš sam nadprosječno sretna. To se sjećam one čarolije Ridicullus iz Harry Pottera. Tu čaroliju sam ja sada bacila na svoj život. I danas smo vidjeli Kapuljka. Baš mi je izdrogirano zgodan srednjoškolac(mladi umjetnik, :P). Još ne znamo kako se zove. Daj Bože da nije neko seljačko ime. Btw hoću ići u privatnu, razgovarala sam s tatom i mamom o tome, i ne zna se još, mislim da je tata više "za", a mama je ni vrit ni mimo. Pitala me razloge, onak, trebam joj dati dobar razlog zašto bih htjela u privatnu(PKG)...ne mogu se ja usmeno izražavati, sorry mama. Pa, dobri razlozi, ne, nije to zato što vjerojatno Jan ide tamo, to se može računati kao bonus, idu i neke dvije cure koje znam, to nije ni bonus ni ono suprotno od bonusa, ne znam što to već je. Mislim da mi je to nekakvo skidanje opterećenja, ali to ne znači da se ja i dalje neću truditi imati što bolje ocjene, jer to radim ne zbog ocjena nego zbog sebe, da bih se oosjećala dobro i pametno. Pa otkad je počeo 7. razred, već imam 6 petica, jej. Koje štreberstvo. I ne znam, valjda bih se osjećala drugačije, taj osjećaj ne postoji, mislim, postoji, ali nema ime. Nekekao bi mi to smanjilo sav taj pritisak(jesam li ja under pressure?)i to opterećenje i sve te frustracije, i ja bih se osjećala bolje. Ne znam zašto, to je isto kao da te netko pita jesi li danas dobre volje, a ti si se tako jednostavno probudio, i taj dan si dobre volje, i sada te netko pita zašto si baš danas dobre volje. I još te traži da mu daš dobre razloge zašto si danas dobre volje. Ako bih se ja tamo osjećala dobro, onda bi i točka. i dosta sam razmišljala o tome, i puno sam razmišljala o tome, i sada mi je to jednostavno već duže vrijeme velika želja. I nisam ja kriva(mama prirode je). I ako je ta moja želja za PKG greška mame prirode, onda mi je žao, ali i greške su za ljude...ah, and the sex, and the drugs, and THE COMPLICATIONS!!! Ali i to je isto normalno, što će ti život bez bruke, tuge, i problema? Pusica musica, bye, tj. XOXO od luđakinje Male Lu.
Post je objavljen 22.09.2006. u 14:29 sati.