Ha ne znam što da kažem. Danas sam imala lagani breakdown, rasplakala sam se jer je pritisak bio jednostavno prevelik. Dosta mi je suvišnih kritika, ne trebaju mi, ako me volite- družite se sa mnom(i nitko sretniji od mene), a ako me ne volite, maknite se od mene, nemojte me napadati jer nisam u stanju vraćati, em mi se ne da, em mi je to sjebano. Možda čak ni nemam snage za vraćanje. I ne tražim ništa više(dobro, ajde, možda još da me sutra ne pita zemljopis...). Nećete ništa izgubiti, a ni dobiti. I, uostalom, zašto vam je cilj povrijediti nekoga tko je već ionako povrijeđen. I ja to neću shvatiti previše osobno. Ali ne kažem da me neće u početku pogoditi. Nemojte mi srati(za one koji to čine, ostale sve volim i šaljem im veliku pusu), jer ja znam glumiti, naviknuta sam na to. Pravit ću se kao da nje ništa i pjevat ću u sebi: "Inside my heart is breaking, my make-up may be flaking but my smile still stays on ..." . I ako netko još dodatno sjebe moj sjebani mozak, što će time dobiti? Insanity laughs and the pressure will break me... I sada, za sve one koji me ne vole: Ne zgraža me to što me ne volite, nego me zgraža to što nemate pametnijeg posla nego se baviti ne voljenjem(ta riječ ne postoji, ali zvuči mi dobro). Nisam u stanju svađati se, nisam ustanju derati se, nisam u stanju za ništa. Imajte mišljenje kakvo god hoćete o meni jer vam ga nitko neće moći promijeniti i that's fine with me, ali nemojte mi ga iznositi jer mi nije potrebno. I ja sam nekada baš kao i vi, i vi ste nekada baš kao i ja. svi smo nekada kreteni, i svi smo nekada geniji. To zapamtite. Svi. Ajde bok, ne mogu sada pisati, moram čuvati inspiraciju za svoju knjigu. 
Post je objavljen 24.09.2006. u 16:55 sati.