Marketing
Ajoj, koje luzerstvo ...
Da, blogovi su staromodni, a ja imam blog, devedeset i peti valjda, pa to automatski i mene čini staromodnom, ali nema beda, pa zar bih trebala biti novomodna? Kao prvo i prvo, pročitajte kaj sam napisala u boxu tako da možete jednog dana prokužiti moje besmislene škrabarije i nebuloze. Sutra pišemo inicijalni test iz matiše, onak, imala sam 5 ali ću dobiti 2 jer se ničeg ne sjećam...onak, ponovila sam formule i to, ali nisam još ufurana u rješavanje... Počeo je Veliki Brat, e ali svi do jednog su same preseljačke seljačine. Nije ni čudo, tko bi normalan išao inače u kuću velikog brata, osim onih koji ne znaju kaj će sa sobom, i koji ne znaju kaj znači riječ farmacija a imaju 25 godina, i koji su pali srednju frizersku već tri puta kao ona neka iz kuće velikog brata. Ajme, koji jadnici. Pa ti su gori od mene. Koje praznovjerje, ne smijem više niš napravit a da se pet pua ne pkajem i ne budem sigurna da zaista nisam prekršila nijedno od milijardu pravila praznovjernosti...bljak, buljim u svoje izgrižene nokte danas i mislim si: "Ah, kako su fini." Da ih ne grizem, ja ne bih bila ja, jer sam to naslijedila od tate (u prenesenom značenju: geni su krivi), i da, onak ih grizem od malena...i ja, s mojom nadprosječnom inteligencijom (no no, opet se hvalim...) još nisam došla do zaključka da nije dobro gristi nokte. Zapravo jesam, ali debelo ja to poričem i nastvljam gristi i već to nesvjesno radim. Je li to stres? Ne, to je navika. Ili je stres (da je bar...ne znam zašto svima želim dokazati da sam luda, i ne znam zašto uopće želim biti luda, ali želim, i to traje sad oko godinu dana, već sam si sama dala par dijagnozica...) ... svidio mi se film "Prekinuta mladost". Baš mi je nekako imponirao (može li se ta riječ korisiti u takvom kontekstu...? Da? Ne?) ...Ima i još legendarnih filmova, ali neću nabrajati. Jao, moram inspiraciju štediti za svoju knjigu (pišem, već sam na 100 i nekoj stranici...)- ja sam pisac. Pišem takve gluposti, i možda je to i dnevnik, samo molo autobiografski i pomalo refleksivan i veoma intiman, ali ja sebe smatram piscem. Čitam knjigu "Parfem". Nikako da doguram do kraja... tek sam na nekoj 80. stranici ili tu negdje. Oh, svijet ide kraju...ma ne ide, lai to si ja tako govorim, nećete vi mene nikada razumijeti, koliko god se trudili... pusa, idem, mama će mi donijeti Đinđr Ejl Šves pa ću ga ipti i gledati najsjebaniji šou ikada- Big Buraz. Aj, doviđenja, i nemojte misliti da ne znam engleski, jer, znam ga vjerojatno bolje od svih vas (moram se odviknuti od tog hvaljenja, prvo se vrijeđam pa se onda hvalim...nono, Lu se inače ne hvali, samo preko papira...ja sam luda (opet se sad vrijeđam, ili je to hvaljenje...?), joj, kako to želim biti, biti luda, biti neshvaćena, biti velika...) , svaka čast iznimkama (ima li iznimki?) ... pa, bok. Gudbaj. Tko ja zapravo želim biti? Da, želim se vrijeđati, ali onda hoću da vi zapravo zaključite: "Pa nije ona luda, ona je veoma inteligentna, ona je genije..." I to je mjuzik tu maj ijrs. Ai ipak, želim bit luda, želim nestati, pa se ponovo pojaviti kad mi se prohtje...evo opet ja filozofiram, koja je pak sad to navika? Ma, ne znam više ni što mislim. Previše mislim u zadnje vrijeme, i opterećena sam stvarima koje su naizgled tako nebitne, a imaju dubinu koju nitko od vas ne može shvatiti, pa ček ni ja, ali ja sam bolja od vas, ja se barem trudim shvatiti. Bok, 10:35 (to će samo neki skužiti...) 
Post je objavljen 11.09.2006. u 19:39 sati.