06

utorak

rujan

2011

Vuvuzele koalicija

Brifing je počeo čim sam ja došao. A mene su čekali, jer samo morao skočiti čekirati karte. Danas u Osijek idemo postaviti temeljac za obilaženje južne zaobilaznice. Što sam to napisao, ima li to smisla? Za obilaženje južne zaobilaznice! Voreve.
-Koliko si platio karte? – pitala je savjetnica Manuela. Valjda joj je to ostatak kućnog ponašanja. Da uvijek muža pita koliko je, gdje i kad potrošio.
-Što te briga koliko karte koštaju? Ne plaćamo mi, nego porezni obveznici. Ali ako baš hoćeš znati: ide nas 124 puta tisuću kuna povratna karta, pa izračunaj koliko je to. U Osijeku ne spavamo, jer tamo nema nikakvih lijepih hotela, a kamoli s 5 zvjezdica, a i sutra već moramo putovati u Prizdrinu na Pelješcu – objasnio sam joj.
-U pripizdinu. Kakvu čovječe pripizdinu?- smela se Manuela koja nije volila grube riječi.
-Nije pripizdina, nego Prizdrina. Idemo sutra svečano prerezati grozd grožđa i najaviti nikad bolju jematvu. Sve sam dogovorio s Matom, ima Mato dingača, dat će i nama malo.
-Ali – uletio je sad savjetnik Aca koji je svoj posao PR-a shvaćao poprilično etično. Nije volio lagati, nego neiznositi istinu u javnost – Ljudi, pa mi smo već otvarali tu južnu zaobilaznicu. I to u doba Sanadera.
-Ha, ha, ha – crkne od smijeha savjetnik Vatroslav – otvarali smo je u doba Sanadera, a još nije mrdla s mjesta. Imali li dovoljno sunca, jesmo li je zalijevali, ha, ha, ha, koja dobra fora...
Koji glupak,uvijek se pravi pametan, promislio sam i okrenuo se u smjeru Jadranke. Ona je sjedila za stolom i čitala knjigu. Naćorio sam se kako bi vidio što čita: Ekonomija za početnike, Prvo poglavlje: Da bi nešto imao, moraš i privređivati!
-Pa što ćemo sad? – upita Manuela – Otvarati ili ne, pitanje je sad.
-Kako što ćemo? Pa normalno da ćemo otvarati dionicu. Tko se toga sjeća da smo je otvarali? – kaže Vatroslav.
Aca popizdi, valjda pod napadom prekomjerne doze etike:
-Kako, tko će se sjećati? Pa valjda ljudi, valjda bi im dobro došla zaobilaznica!
-Pa valjda bi i Dubrovniku dobro došla autocesta i Pelješcu most, pa smo ih otvarali 300 puta. I ljudi nam svaki put plješću – uzbuni se Vatroslav.
-Ajde, dobro, dobro – rekao sam – ionako sad u Osijeku nemamo što za otvarati.
-Ali zato imamo za zatvarati. Šišljagića, Burića, Đapića...ha, ha, ha – opet se Vatroslav pravio pametan.
-Nego što ćemo s dnevnom agendom, Jacinim izjavama novinarima? – uskomeša se Manuela.
-Jadranka, dolazi amo!
-Jest glupa ova knjiga – reče prva skvo hrvatskog plemena, bez da ju je itko išta pitao – Piše tamo u prvom poglavlju da, da bi nešto imao, moraš i privređivati. Pa ja imam, a ne privređujem ništa. Koja glupa knjiga!
-Dobro Jadranka pusti sad to, imamo važnijih stvari. Novinari će te pitati ovo oko Josipovića, koalicija kukulele, crvenilo i to. Moramo smisliti što da kažeš.
-Imam ideju! – usklikne Vatroslav – If you yote for red, you will not eat the bread! Genijalno, što kažete?
-Ma daj ostavi se engleskog. Sto puta sam ti rekao da ona ne može ništa govoriti na engleskom, ali me ne sluša – zaključio sam ljuteći se.
-Ja bi' opet malo na engleskom, ja bi' opet malo na engleskom – ponavljala je Jadranka skakutajući i pljeskajući dlanom o dlan.
-Jadranka, ne možeš govoriti na engleskom, jer ćeš nešto usrati. Izvalit ćeš nešto tipa: If you vote for red, HDZ will be mad!, i onda će nam se svi smijati, a novine će nas isprdati.
-A što ćemo onda? – kaže Jaca glupavo.
-Slušaj što ćemo – uleti Aca. Iz aviona se vidjelo da je dobio inspiraciju - Ako je nas Josipović nazvao kukulele koalicijom, mi ćemo kukuriku koaliciju, nazvati vuvuzele koalicijom. Stalno nešto trumbetaju kao vuvuzele, a od te silne buke se ne čuje što hoće i koji im je program. Na ovaj ćemo genijalan način i alarmirati nogometno tijelo da glasa za nas.
-Dobra ideja – usuglasio sam se.
-E ovako. Zapisat ću ti pjesmicu na papir da se rimuje, pa kada te pitaju za komentar, samo je izrecitiraj:

Kuku lele
trubi koalicija vuvuzele

trubi li ga, trubi
koalicija vuvuzele
dragi gledatelju
gasi te ve

Jebem li ti vuvuzele
jebem li ti decibele
normalno da glasači
onda glasaju k'o tele


-Hoće li ona to uspjet zapamtit? –pitala me Manuela kad smo izlazili iz Banskih dvora.
-Hoće, važno je da nije na engleskom – naglasio sam.

Piše: Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik

<< Arhiva >>