Čujem nešto kao do you wanna stres

Sjećam se da je bila rujanska nedjelja, i to prva.
Probudio sam se točno u momentu, kada se snovima preljevala rimska euforija zbog osvojenog scudetta. Pogađate, kortizoli su mi se nekontrolirano izlučili, na percepciju plamteće Fontane di Trevi.
Zraka sunca mi se dijagonalno protezala licem izbjegavajući oči, dok je nos bio zaokupljen mirisom kave.
- Dragi, onako kako ti voliš, precukreno - rekla je.
Na playeru je svirala Super Gut od TBF-a. Kava me započela rastrenjavati, misli ubrzavati i krenuti u potragu za nečim, što je danas na repertoaru, da me cijeli dan, drži pod stresom. Točno sekund prije nego je stres krenuo zauzeti položaj diljem moga tijela, jer sam se sjetio da trebam osekati barku, kurac mi se našao u njenim ustima.
- Ovako voliš, jel da? - rekla je.
Pojebali smo se na mašini za robu. Mašina je bila besposlena, rujan je, manje se znojim, samo kad se seksam, ali mašini to ništa ne znači, jer se seksam gol. Glavom mi je prošla pomisao, da će zato ova druga, od suđa, danas raditi, a to znači da treba, poći u spenzu, kuhati ručak i te pizdarije. Ide mi na kurac što ženi pomažem oko toga, ali, eto, moderno je, svugdje piše da tako treba, pa zato.
- Mali znam savršen restoran, nije skup - rekla je.
Percepcija skupoće moje i njene, nije ista. Ali neka joj bude. Baš sam danas neprepoznatljiv sam sebi, nekako sam sretan. Konobar je donio svježu ribu da izaberemo. I bi svježa. I prva, i druga, i treća, i četvrta što smo je izabrali. I bijasmo zadovolj(e)ni. I tako prođe jutro. Prva nedjelja. Jedinog rujna.
Odlučili smo se okupati usput. Razmišljao sam kako neće biti mjesta za parkiranje kraj plaže, a i lijep je dan, bit će ljudi. Njena usta su prekinula moje misli. Stvarno zna kako moja glava razmišlja (ona dole). Dobar joj je ovaj način argumentiranja, promislih.
- Skreni tamo na onaj makadam - rekla je.
Zadigla je suknju, legla na haubu i primila ga. Lagano. Vrtila se po mom penisu, dok sam gledao, hoće li skinuti lak sa auta, vjenčanim prstenom. Onda je ubrzala, izvijajući bokovima. Jače, jače, pa još jače. Crescendo. Sperma se slijevala po mom ljubljenom laku. Nisam je očistio. Našli smo parking iz nulte. Ljudi malo, more 25, mrtva rujanska bonaca, kafić prazan. Svirao je Zinedin Zidan. Marijuana, ako se sjećam. Kasno popodne.
- Ja ću bijelu i čašu vode - rekla je.
Konobar je donio i grožđe. Bogami je bilo svježe. I prvi, i drugi, i treći, i četvrti grozd. I bijasmo zadovolj(e)ni. I tako prođe popodne. Prva nedjelja. Jedinog rujna.
Na povratku kući ponovno sam razmišljao o parkingu i usranoj sudbini čovjeka. Nije bilo mjesta, naravno. Napad bijesa mi se približavao, kadli jedan izađe, točno, ispred moje zgrade. Uparkirao sam ga. Više volim uparkirati auto, nego kurac. Bolje mi djeluje na psihu.
- Mali, ne zaboravi da imaš nogomet - rekla je.
U početku mi se nije išlo. Svršio sam dva puta, tko će iza toga trčati. Ali kasnije mi je bilo drago. Pobjeda autogolom onog napuhanovića - neprocjenjivo.
Kasnije me je masirala uz neku opuštajuću muziku. Bila je to neka vrsta erotske masaže, primijetio sam. Htjela je još jednom. Što je previše, previše, neverbalno sam joj dao do znanja.
- Ok, mali, drugi put, isto te najviše volim - rekla je.
Nastavila me masirati. Prvi ud, drugi ud, treći ud, četvrti ud. I bijaše zadovolj(e)na.
Ja sam uranjao u san. Sutra moram na poslu riješit......., i na banku,........
Tako prođe večer. Prve nedjelje. Jedinog rujna.