Hračak sam, vjetar me nosi

Hhhhhhhhhkgggg, fu - što bi u prijevodu značilo da je točno šest i trideset pet ujutro. Doduše, ne baš možda ista sekunda, ali plus i minus nešto sekundi što možemo nadođontat, ne mijenjaju na stvari ništa.
Otkako sam skontao da je poprilično točan, ne navijam sat (na mobitelu) da me budi ujutro za posao.
Taman odradim zadnju fazu REMa kad začujem, isprva lagano, a kasnije bučnije, njegove korake. Negdje circaokoblizu četrnaest metara od moga prozora, oslušnem kako uzima zrak u oba plućna krila, i svom snagom iz donje strane lijevog (tako mi se para) vadi novu žutu pljuvačku, želeći mi dobro jutro.
Hhhhhhhhhkgggg, fu - vrijeme za ustanak.
Dok se pomalo budim pušeći nekoliko cigara na tašte, razmišljam o smislu te pljuvačke pod mojim prozorom.
Da li čovjek, jednostavno, želi tako, dok svi spavaju, da ga nitko ne vidi, reći Bogu da mu se gadi ova njegova tvorevina, i da mu je pun kurac dizanja ujutro i rađenja za kurac?
I da mrzi i sebe i se i druge i sve.
Moram priznati da mi ne izgleda kao neki mrzitelj, prije pokorna ovca bez mogućnosti promišljanja.
Pa se opet pitam zašto?
Da mu je od cigara, ne bi mogao izdržati do moga prozora.
Stvarno čudno - mislim se dok tražim čistu košulju za posao - možda bih ga trebao pitati.
Izlazeći iz stana vidim kako se pljuvačka slila. Zanimljivo da uvijek pogodi isti kamen na zidu, često u sredinu, rijetko bliže fugi, nikad preko nje.
Tom pljuvačkom, ponekad, ubije komarca, pa sam mu zahvalan.
Moram priznati da mi je ova njegova navika u početku išla na kurac, ali kasnije mi je postala sve draža i draža. Radijacija od mobitela mi ne prijeti, kao ni poneki insekat.
Ali muči me zašto to radi. Sutra ću ga pitat, baš sam nestrpljiv, moram znati.
Sutra sam, nakon cjelonoćnog izloženja radijaciji, ustao prije šest. Obavio sve što se obavlja, kada se izvan zora, ide na posao. Izašao sam ispred stana i čekao ga.
Točan kao i uvijek, obučen u kutu sa čizmama na nogama, približavao se mom prozoru.
U trenutku kad se spremao posegnuti za svojom relikvijom, spazio me. Bilo je očigledno da mu je neugodno i da mi se nije nadao.
- Ej stari, dobro jutro - prekinem neugodnu tišinu - Ideš na posao?
- Mmm - odgovori.
Jebo mater svoju - promislio sam,- brz je kao munja. Pljuvačka mu je već u jednjaku. Totalno neprimjetno ju je izvukao iz utrobe. Kao revolveraš.
- Nešto bi te pitao, mogu li? - upitah.
- Mmm - odgovori.
- Što ti to znači, da ili ne?
- Mmm - odgovori.
- Čikni je jebogabog - iznervirah se u momentu.
Hhhhhhhhhhhhhkghhh, fu; izbaci je izvan kamena, preko fuge.
- Jesi li ovako ikada promašio?
- Ne.
- Zašto to radiš? - znatiželjno ću.
- Duga je to priča - on će.
- Pa da je čujem, - nestrpljivo nastavih.
- Vidiš - krene opustivši se napokon - moji su rodom iz Nevesinja. Jeben je gore život, ne znam je li znaš. Sve sirotinja. Jad. Ali moji bijahu radišni i skupilo se dinara. Odlučiše kupiti neki stroj da si olakšaju životarenje. I, i jebeš mi mater ne znam kad je to točno bilo, mislim malo iza rata, oni kupiše frižider Obodin i špaher Končar. Sve na struju. Bili mi tako jedini u selu sa tim uređajima, ali došla jebena vremena, struja skupa, nema se para, ali se plin pojavio. Govorim ja materi, amo skupit što para, pa kupit plin, a ona će da je plin opasan. Mislim se ja, stara kurvo odakle tebi da je plin opasan, te je to isto upitah, a ona će da je čula. "Ko ti je reko"? "Susjed Risto" I tada ti je crven od jada reknem "Jebem i tebe i njega - isto" te hraknem žuću na ledinu. A u našem ti selu, od pamtivijeka, ocu i materi, ne smiješ reći ništa ružno, osim u sebi, jer te se isti tren odreknu i proćeraju te. Tako bilo i sa mnom. Proćerali me. I ja ti lijepo došao u Dubrovnik, i sad sam vodoinstalater i dobro mi. Ima posla, lijepo se živi, baš lijepo. Tamo sam oro i kopo po cijele dane zakurac. I tako ti ja svako jutro kad idem na posao zahvalim žutom hračkom na svemu. Da nije nje bilo, ne bi ni meni ovako lijepo bilo. To ti je sve - završi.
- Pa to radiš radi praznovjerja? - još ga nastavim mučit.
- Ne, religije - odgovori - zašto bi bila četri kola na struju kad mogu biti dva plin, dva struja, tri struja jedan plin, tri plin jedan struja?
- Ne znam - rečem.

HRAČAK JE NEKAD SIV, NEKAD ŽUT - zavisi što pušiš