Hrvat u top ten Forbesa

Joža Friščić je poslije izbora u Hrvatskoj uletio na treće mjesto najbogatijih ljudi svijeta. Naš Joža. Naš dobri dečko iz Zagorja. Naš seljačina. Sad i mi imamo bogatog konja za utrku, i još k tome džokeja koji zna kako je to jahati po pustopoljinama pripizdine.
Ispred njega su samo Gates i Abramovič. Gates, Abramovič, Friščić... Baš dobro zvuči. Kao ono - Ladić, Cupan, Preljević ili još bolje Ladić, Štefulj, Krznar.
Pitate se sigurno kako mi Hrvati, inače po zanimanju skromni i velikodušni, imamo čovjeka na trećem mjestu Forbesa. A Forbes nije za bezveznjake, nego je za prave prvake.
Friščić, zasigurno ste pomislili, da prije mjesec dana nije imao ništa osim tovara, dvije krave i impotentnog bika. Kako je onda mogao nakon izbora dospjeti na treće mjesto Forbesa? Jebiga, zna se, da poneki političari ponekad i ukradu, ali Friščić je osvojio manje mandata od broja igrača što nastupaju zajedno u paru na Grand Slamovima. Znači nije mogao ništa ukrasti kad je totalni gubitnik.
Srećom iz pouzdanih izvora mobilnog telefona Nokia na koje je sniman dogovor stranaka HSS-a i HDZ-a, saznali smo kako je tekao streloviti put Friščića od seljačine do čovjeka broj tri koji puše u leđa Abramoviču i Gatesu.
Poslušajmo transkprte razgovora Iva i Jože.
- Joža, jebemu mater, što ćemo ja i ti?
- Ivo dobro ti znaš što ćemo ja i ti.
- Uskladiti programe stranaka?
- Ma koje programe stranaka, jebali te programi stranaka, Ivo jebemu mater, ne pravi se lud.
- Dobro Joža, i ja se nekad zajebem mislivši da ima poštenih političara, ali u redu, kad si ti već jedan od naših, ajde da krenemo.
- Fala kurcu.
Ivo donese kartu Hrvatske.
- Joža, evo ga, to je naša državica, nije velika, ali ima za pogostit se.
- Ivo, dobro zboriš, nije velika, ali sam isto uzbuđen.
- Onda što ćeš? Dubrovnik, Pelješac, Korčulu, Split, Makarsku, Istru, ops Istru ne možeš dobiti.
- Zašto?
- Ma to nam je komplicirano, dole su jaki crveni i regionalisti, ali od Kalmete do Šuice možeš birati.
- A čiji je Pag?
- Ma naš, čiji bi bio, Božo ti sve to može srediti.
- Ok, onda ću Pag, Kornate, Šoltu, Brač, Hvar, ušće Krke, Cetine, Neretve, Mljet, Elafite, Vis, Lastovo, Trogir, Čiovo....
- Stani malo Joža, baš si navalio, što će nama ostati?
- Ivo, ako me budeš smetao, odoh ja Zoranu.
- Jebote Zoran, koji kurac će ti Zoran dati?
- Već mi je obećao sve ovo i još liniju Virovitica-Karlovac-Karlobag.
- Jebala te i ta linija. Ako će ti on to sve dati koji kurac si uopće dolazio?
- Zato jer prednost dogovora imaju stranke što dolaze s desne strane. Onda, hoćeš li mi dati ovo što tražim ili idem zvati Zorana? Linija Virovitica-Karlovac - Karlobag mi ne treba, eto ti popust kao prijatelju. Onda?
- Ma evo ti, idi u kurac, ali neće nama ništa ostati.
- Pa ja ti dajem vlast, snađi se.
- Dobro, dobro Joža, dogovoreno.
- Nije.
- Kako sad nije, jeboga ti, dao sam ti sve što si tražio.
- Hoću i ZERP!
- Kakav sad ZERP, jebote ZERP, pa jesi li na početku rekao da nećemo o politici i programima.
- Ja ne govorim o programima.
- Nego o čemu govoriš, ako to nije politika, jebeš me sad i ti kao i Merkelica i Prodi prije tebe. Koji kurac hoćeš taj ZERP?
- Smiri se Ivo, hoću ZERP, ne iz političkih, nego privatnih razloga.
- A koji su to, u kurac?
- Pa to su baš ti - privatni, razumiješ me, da me se ne smeta na privatnom posjedu.