Hardcore ljubavni roman, preporuča se dodatan oprez kroničnim bolesnicima i meteopatima, zabranjeno za mlađe od 30 zbog neiskustva i opasnosti od nekontroliranog duhovnog samoranjavanja, obavezno prije čitanja prirediti rolu zahodskog papira i bubrežnjak za bljuvanje.
Protagonist romana je čudovište, nit čovjek, nit muškarac. Pazite da ga ne pregazite na pješačkom prijelazu jer ćete odgovarati kao za čovjeka.
Kako ga prepoznati? Jednostavno. Prepoznatljiv je po tome što mu glava raste ravno iz dupeta, a poskrivećke drka iz grma.
nedostaje mi sin, već je treći tjedan kod bake i djeda, jedva čekam da ga vidim
..iz dnevnika dječaka Nikole..
Jutros je baka otišla na posao, a djed i ja smo se još dugo izležavali u krevetu. Pričao sam mu o svojim prijateljima, Otonu, Mladenu i Borisu. S Otonom i Borisom idem u vrtić u istu grupu. Mladen je veći od nas i ide u školu. Poklonio mi je svoje puzzle. Oton ima seku Iris koja je već skroz velika, i brata Maksa koji igra nogomet. Boris ima seku koja je manja od moje i uopće još ne zna hodati. Onda me je djed učio kartati s pravim kartama. Naučio me je jednu igru koja se zove "sedmica". Karta s brojem sedam je najjača i ona sve "nosi", a desetke i asevi nose bodove. Baš je zanimljiva ta igra. Kad sam naučio igrati igru pobijedio sam djeda.
Baka nam je u kuhinji na stolu ostavila doručak i djedu lončić s kuhanom kavom. Poslije doručka išao sam van s djedom hraniti koke i mace. Djed mi je dao da ja hranim koke. Sipao sam im kukuruz pomiješan sa pšenicom u jednu dugačku drvenu posudu. Bile su jako gladne i kad su navalile na jelo skoro su me srušile. Poslije smo hranili mace, Papuču i Žutoga. Papuča je imala debeli trbuh, djed mi je objasnio da će Papuča uskoro roditi bebe-mačiće.
Tamo u bakinoj i djedovoj ulici imam prijatelje s kojima se svaki dan igram. Zovu se Igor, Luka, Goran i Patrik. Kad požele igrati se samnom, dođu pred kuću i viču moje ime. Tako i ja njih dozivam. Ovdje kod bake igramo se na stepenicama na starom tepihu i ne moramo pospremati igračke, već se drugi dan nastavljamo igrati.
Ovdje kod bake i djeda u Malom gradu sve je nekako drukčije nego u Zagrebu. Mirnije je i tiše, nitko se ne žuri, čuje se cvrkut ptica, i ne mirišu automobili. Ponekad prođe kakav auto, miris iza njega brzo nestane. Čuju se pijetlovi i zalaje kakav pas, i svi u ulici imaju dvorište s travom i cvijećem.
Rekao sam mami i tati da bih ja radije živio u Malom gradu nego tamo u Zagrebu..
Rasvjeta na podiju slijedila je ritmički glazbu na Latinopartyju srijedom. Djevojke su poredale čaše s pićem na stubu i načinile krug utopljene u mnoštvu plesača,njišući se i lomeći svjetlosne boje .
-Bliže ne čujem te! Što si rekla?
-Vidiš onog tamo što dobro pleše, maloprije mi se upucavao. To ti je bivši dečko od Ivane Horvat, one misice, se sjećaš? Čim je postala misica dala mu je nogu, a on je nemre prežalit. Reko mi je da sam večeras najljepša cura u Sokolu!
-Ha, ha, ha, nije valjda. Šta si mu odgovorila?
-Rekla sam mu da znam! Pobjegao je isti tren. Evo ga opet.
Punašniji dvadesetpetogodišnjak približio se krugu i zaplesao diskretno se osvrčući Tini koja je maločas svježe obaviještena o Bucinoj zavodničkoj aktivnosti. Tina se je zabacivala ruke u vis, pa se okretala oko svoje osi napuhivajući balone od kaugume. Buco se odvažio da je načas zaustavi u plesu i zapodjene razgovor.
Tina je nejasno čula Bucine riječi pomiješane s glazbom.
-Glasnije!
-Ti si večeras najljepša djevojka u Sokolu! -viknuo je Buco u trenutku kada se utišala glazba.
Tri djevojke u plesnom krugu i dvije iz susjednog okrenule su se prema Buci i prasnule u smijeh.
Uups! Buco je ušiljio facu kao dj koji je upravo mijenjao
gramofonsku ploču.
Prošli vikend posjetila sam dom mojih junaka iz fotopriče od prošlog ljeta. Mnogo štošta se promijenilo. Junaci su pojedeni i probavljeni, zamijenili su ih novi, ali stigla je i nova prirodna vrsta s velikim prohtjevima kojima preostali domaćini moraju udovoljavati kako ih se nebi optužilo za ksenofobiju.
mislila sam ne pisati o mamiću, ali viša sila me tjera. Zapravo, nema smisla trošiti jutro na polusvijet, međutim nastojat ću biti od šire spoznajne koristi.
Trudim se da se ne priviknem na "loše" kao na svakodnevicu koliko me god to patilo. Najgore što se ovom društvu događa je sustavno privikavanje naroda na utopljenost u šaht pun govana KAO NORMALNO STANJE koja su nasrali tipovi kao mamić i njegovi pomagači. Percepcija situacije kao NORMALNOG STANJA događa se nakon dugotrajne uronjenosti u govna i nasilne spriječenosti građanskih pokušaja promjena stanja, dugotrajne građanske bespomoćnosti. mamić je napokon shvatio sebe, a njegova dugotrajna tragedija je bila što nije shvaćao da je glup. Začaran krug. Kada je dobio cjelovitu sliku o sebi postao je još gori. Dobitna kombinacija GLUP-POKVAREN.
Svatko ima svoj način preživljavanja. Mamićev je s refleksijama na tuđe džepove.
Nekažnjeno.
sunčan dan i nedjelja ispratili su rujan još jedan i nezaustaviv u nizu.
U ugođaju ispunjenom zadovoljstvom pripadanja obitelji uputili smo se na izlet u Stubičke toplice.
Veselila sam se koliko i djeca.
Dan je bio svjež i ugodan, a i mirnoća mjesta nas je plahnula.
Brćkali smo se cijelo poslijepodne u bazenu, preplivavali amo, tamo.
Baš lijepa nedjelja za mene koja ne volim nedjelje. Često me ulijene.