Tama dolazi strah ulazi u grudi netko se šulja
ne cujno poput sjene
ulazi moja ljubav uzima dio mene bojim se da se ne zaljubim
kako je moguce da zavolim dva čovjeka jednog da ljubim drugom
da ruke pružam zar je moguče ljubiti dvije duše
srce se igra
nezna kome da srce poklonit dali tebi koji tako strasno ljubiš
ili svojoj ljubavi koji je uvjek tu i u dobru i u zlu bojim se
kako mogu dati tebi dušu a njemu tjelo
i volim ga zbog toga plaši me to
kako ču živjeti ako izgubim bitku kako ču živjeti ako moja ljubav
ode slomit če mi se srce ako izgubim i zato ljubavi moja
volim te i uvjek si mi tu
a ti sudbino nemoj biti tako okrutna daješ pa želiš uzeti
ko ti daje pravo da sudiš koga ču ljubiti
zar nije moguče ljubiti dva čovjeka
srce dati i ako znati da če na kraju biti ostavljeno
kada sam usne dala mislila sam sve je šala
nisam znala da sam se ponovo rodila i znam da
volio si me a opet u noč odlazio
slomio si moj vjernost moju ljubav moju čednost
zar sam ja sad griješnica ili slomljena duša koja nezna
kuda da pođe jer se boji da je ne slome

Ne mogu da šaljem pjesme ne mogu da lažem da ne ljubim te
ljubim te i bojim se jer ja svoju dušu poznajem ja neznam dali voliš me
a dobro znam da naša ljubav nema sretni kraj
ali ja znam da ti nisi čovjek loš i znam da ljubav bi cvjetala
da me poljubiš i zagrliš kako bih dušo bila sretna
ovaj dan nebi bilo tuge ovaj dan sve bilo bajno
reci mi dušo dali bi bilo trajno kada bih te poljubila dali bih tvoje
usne izludila dali bi me poželio do ludila i postala bih tvoja voljena
zato prijatelju sretan budi i u zoru moje usne ljubi
jer ljubim tvoje usne i moje misli tebi
lete brzo poput komete
ako ti suza krene oprosti zbog mene jer teško je voljeti tebe
a znati da ljubav tvoja i moja nema put budučnosti
okreni glavu znam da boli jer ako nestanemo nestat če i iskrene ljubavi
zato ljubi me strasno i svaki tren sa tobom daje
snagu da krenem moja je duša siromašna pa nije ni čudo
šta je ranjena ali kad vidim da i bogati plaču samo oni se stide ne žele da drugi suze vide
moje suze ne krijem neka teku samo zašto uvjek jako peku
zato neka poteku u ime ljubavi zbog tebe jer volim te ostani kraj mene
u nočima dugim kad mi tuga srce dira ti si kraj mene i znam da sam živa
kad u san krenem pomislim na tebe poželim ti laku noć i pomolim se bogu
čuvaj mi ga jer ako ode kiša če mi biti opet najbolji prijatelj

u srcu rane a na licu suze
volim samo tebe angele moj

Tko to sad tamo na livadi stoji
svojim suzama rosno cvijeće broji
to je pali anđeo slomili mu krila
i sad tužan hoda i nigdje nema mira
da si ostao sam mnom skinula bih
i zvjezde sa neba
i umrla bih ako treba
samo da si htio one noči reči draga
molim te ostani molim te jer volim te
i ja neču poči željela sam da živimo u sreči
ali ne ti si birao nju kradljivicu
šta ti ukrala krila
pa sad ne možeš da letiš i sad bih se dušo
vratio meni hej ti pali angele
što ti suze krase lice
da si samo htijo letio bih i dalje poput ptice
ja bih tvoja bila i milovala tvoja krila
i ti bi sletio u moju sobu
i i reko bih moja mila gdje si tako dugo bila
hej moj pali angele ja ču ti dati krila
pa leti slobodno poput ptice
ali ne zaboravi tko ti vrati krila
moj pali angele sretan budi i usne laže
ne ljubi jer opet ceš srce i krila da izgubiš

Oče moj nemoj plakati sakrij tajne moje
nemoj da te srce boli kad vidiš da tvoja mezimica place
oče moj jedino me ti voliš bez granica
primi me u svoj zagrljaj svojeg putnika
znaš li da mi slomio srce i sad sklapam ruke
molim te sakloni me nakon dugog puta
vratila sam se oče
znaj da sam htijela samo ljubav
a dobila samo patnju svijeta molim te oče
nemoj da plačeš kad me vidiš slomljenu
ja sam tvoj anđeo sa greškom
koji samo želi biti voljen oče molim te
nasmješi mi se ne gledaj me tužno
više nikad neču usne dati niti če srce biti povrjeđeno
u rukama je moj život moja ljubav
voljela sam a voljena nisam bila proklela sam usne
svoje šta poljubih usne tvoje
ali jedno znaj kad noć padne i srce ti se smiri
znaj da u daljini jedno srce kuca za tebe
jer ljubiti te svatko može ali voljeti ne

Zovem te zorom sa čežnjom u grudima
probudim te a ti mi kažeš da nemam ni srce ni dušu
glas mi nestaje bol se pojavi svi mostovi mi se srušili
slušam te kako dišeš kažeš mi mace moje
a ali glas sam izgubila želim viknut da te volim
ali glas ne želi van zabolile tvoje rijeci
ne zovi me ne spominji me jer osjecam te
i ne reci da ti nedostajem i ne pitaj za mene
necu da se pokajem znaj da umirem i venem
sve si srušio ne traži opravdanje to ce ti biti lekcija srca
ne trebam ja tvoje poljubce niti tvoje uzdahe
idi od mene bolje da mi i postelja prazna
o nije mi žao jer dušu si mi ukrao lopove
ti si loš čovijek koji me plaši a volim te
volila bih nestati otici daleko svih a najviše od tebe
da mi se izgubit da se sve obriše i sjecanja
koja bude spomen o tebi naš susret dali je sudbina
da mi kažeš svoju bol da uzmem tvoju patnju
slušam tvoju bol upijam svaku tvoju rijec
odjednom bljesak ko si ti čoviječe
da mi daješ svoju bol svoje ogrebotine srca
ne želim tvoje objašnjenje umaraš me
ti neznaš dali voliš samo znaš da slomiš
a ja uzimam svim srcem samo da tebi lakše bude
kažeš mi da sam čarobnica koja te očarala uzela mir
a tko si ti da daješ i uzmeš a da nisi svijestan
da ja sam ledena carobnica koja uzima sve
i onda odbacit cu te ko igracku koju nitko ne želi jer više ju nevolim
da ja sam osoba bez duše i srca šta zgazi sve za svoj cilj
ne poznaješ me neznaš me a osudiš me da sam bez duše
i srca da ja sam osoba bez ljubavi

Dani postaju teški i tmurni se oblaci nadvili nad nas,
sunce se je skrilo i ne sja svojom ljepotom.
Više neznam šta da mislim boliš me zaljubila se ludo u tebe
neznam dali me voliš ili je to samo navika riječ, pitam te voliš me
kažeš brzo Da, i kreneš dalje mjenaš temu razgovora ti si
meni sve ali ja tebi ne možda sam pogriješila
one noći kada sam srce otvorila i dušu tebi poklonila
a sad osječam da ćemo krenuti svatko svojim
putem zar bi se sa tobom ljubila a voljena nebi bila,
znam uzimaš ma a ne ljubiš osjetim tvoje usne da
ne gore istim žarom kao skitnica lutaš zar misliš
da su svi ko ja da ceš lutati a i da ce te ona voljeti kao ja
da su joj usne slatke ko moje i njezin dah slađi od mojega daj sredi se prestani lutati kako nevidiš da sam ja tvoj zrak
tvoj razlog za dalje poslje trnja po kojeme si hodao ti nemaš
ni doma ni psa da te bar on doceka da osjetiš da te netko voli
zar želiš takav život zar se ne bojiš starosti i bolesti
tvoje srce luta a kraj tebe stoji djevojka koja ti se nada
i sve bit ti dala zar ti ne osjetiš šta je ljubav
zar ti nevidiš da joj tjelo drhti
od pogleda tvog ljubi te sa suzama u očima
i bolom u grudima teški mi koraci želim nestati
zar nevidiš da ruke skriva da su nemirne od želje
da te zagrli ti gledaš okolo lutaš pogledom a ona kraj tebe stoji i čeka poljubac tvoj skini tu tamu sa očiju svojih
i pogledaj u plavu svjetlost i njeno lice
nježno poput leptirice da vidiš njene usne kako šapuću
dragi volim te još više bojim se šta ako oluje dođu i odnesu sve na krilima svojima a onda strah se pojavi i pitanje kako dalje krenut podignute glave
i nasmijanog lica a sa boli u grudima

Sunce moje malo zar ti ne osječaš
da sve postaje pepeo i prah
da mi nedostaješ i kad te nema hladno mi studen
mi kroz tjelo prohujava
oko srca zazebe prsti počinju drhtit a pogled počinje
da moli da čezne kad češ doči
i da sam nervozna kad se ne javiš
a dobro znaš da volim te
svi me čudno promatraju pitaju se
šta mi se to mota po glavi
oni neznaju dušo ne reci im da nas ne rastave
zli jezici ubijaju me svojim pogledima
ne daju da angel ima svoju ljubav prokleli me
pitam se zašto nemogu vidjeti da je netko sretan i voljen
i kad shvatiš da me nema nemoj da plačeš
nemoj da ti suza krene kad vidiš kamen
a na njemu moju sliku nemoj da te duša zazebe
a kad osjetiš hladan dah na svojem tjelu neboj se
to se ja opraštam od tebe dodirni moje hladno tjelo
mislima me uzmi posljednji put dotakni moje hladne usne
daj mi svoj topli dah posljednji put ljubiš moje usne
nikad više nitko ljubit nece slomljeno i prevareno
a kad noč padne i mjesec podigne pogled
sa neba ti se nasmije
ti tada znaj da angel je sretan i da ne luta i ne moli
drži u ruci bjelu ružu koju si joj poklonio tvoj poljubac ostao
na njoj i angel ljubi bjelu ružu sretan i nasmijanog lica maše
ti sa visina ljubavi molim te budi sretan ljubi
ali nemoj da dušu pokloniš jer postaneš duša bez nade
šta ce biti sutra i živjet a molit da slomljeno se slomi
i da sve postane ljepota duge