Zovem te zorom sa čežnjom u grudima
probudim te a ti mi kažeš da nemam ni srce ni dušu
glas mi nestaje bol se pojavi svi mostovi mi se srušili
slušam te kako dišeš kažeš mi mace moje
a ali glas sam izgubila želim viknut da te volim
ali glas ne želi van zabolile tvoje rijeci
ne zovi me ne spominji me jer osjecam te
i ne reci da ti nedostajem i ne pitaj za mene
necu da se pokajem znaj da umirem i venem
sve si srušio ne traži opravdanje to ce ti biti lekcija srca
ne trebam ja tvoje poljubce niti tvoje uzdahe
idi od mene bolje da mi i postelja prazna
o nije mi žao jer dušu si mi ukrao lopove
ti si loš čovijek koji me plaši a volim te
volila bih nestati otici daleko svih a najviše od tebe
da mi se izgubit da se sve obriše i sjecanja
koja bude spomen o tebi naš susret dali je sudbina
da mi kažeš svoju bol da uzmem tvoju patnju
slušam tvoju bol upijam svaku tvoju rijec
odjednom bljesak ko si ti čoviječe
da mi daješ svoju bol svoje ogrebotine srca
ne želim tvoje objašnjenje umaraš me
ti neznaš dali voliš samo znaš da slomiš
a ja uzimam svim srcem samo da tebi lakše bude
kažeš mi da sam čarobnica koja te očarala uzela mir
a tko si ti da daješ i uzmeš a da nisi svijestan
da ja sam ledena carobnica koja uzima sve
i onda odbacit cu te ko igracku koju nitko ne želi jer više ju nevolim
da ja sam osoba bez duše i srca šta zgazi sve za svoj cilj
ne poznaješ me neznaš me a osudiš me da sam bez duše
i srca da ja sam osoba bez ljubavi
Post je objavljen 11.07.2008. u 13:00 sati.