Dani postaju teški i tmurni se oblaci nadvili nad nas,
sunce se je skrilo i ne sja svojom ljepotom.
Više neznam šta da mislim boliš me zaljubila se ludo u tebe
neznam dali me voliš ili je to samo navika riječ, pitam te voliš me
kažeš brzo Da, i kreneš dalje mjenaš temu razgovora ti si
meni sve ali ja tebi ne možda sam pogriješila
one noći kada sam srce otvorila i dušu tebi poklonila
a sad osječam da ćemo krenuti svatko svojim
putem zar bi se sa tobom ljubila a voljena nebi bila,
znam uzimaš ma a ne ljubiš osjetim tvoje usne da
ne gore istim žarom kao skitnica lutaš zar misliš
da su svi ko ja da ceš lutati a i da ce te ona voljeti kao ja
da su joj usne slatke ko moje i njezin dah slađi od mojega daj sredi se prestani lutati kako nevidiš da sam ja tvoj zrak
tvoj razlog za dalje poslje trnja po kojeme si hodao ti nemaš
ni doma ni psa da te bar on doceka da osjetiš da te netko voli
zar želiš takav život zar se ne bojiš starosti i bolesti
tvoje srce luta a kraj tebe stoji djevojka koja ti se nada
i sve bit ti dala zar ti ne osjetiš šta je ljubav
zar ti nevidiš da joj tjelo drhti
od pogleda tvog ljubi te sa suzama u očima
i bolom u grudima teški mi koraci želim nestati
zar nevidiš da ruke skriva da su nemirne od želje
da te zagrli ti gledaš okolo lutaš pogledom a ona kraj tebe stoji i čeka poljubac tvoj skini tu tamu sa očiju svojih
i pogledaj u plavu svjetlost i njeno lice
nježno poput leptirice da vidiš njene usne kako šapuću
dragi volim te još više bojim se šta ako oluje dođu i odnesu sve na krilima svojima a onda strah se pojavi i pitanje kako dalje krenut podignute glave
i nasmijanog lica a sa boli u grudima
Post je objavljen 10.07.2008. u 15:22 sati.