Da mi je u toj san pokucat da vidim dali me sanjaš
da mi je sanjati i po nebu hodati
zašto ja nisam pozvana da ti doručak u krevet donesem
da jutarnju kavu podijelimo i vručim poljubcima
pozdravimo sunce a ne da lutam slomljenim krilima
da znoj mi na licu a bol u grudima
šta ti imaš od ljubavi ako ja nisam kraj tebe
sad slomljena živim ko ptica slomljena
sad hodam kroz maglu nigdje svijetlosti
od kad te nema noc i magla oko mene strah me lutati
nadam se spasenju i lutam i kroz maglu nazire se dvorac
približujem se vrata ogromna želim uči ali strah me polako hvata
tko se to u dvorac u magli zatvorio dali on čovijek iz magle
šta slomljene duše skuplja oko sebe
da mu prave društvo pa poljubi i u zoru zatvori u najvišu kulu u dvorcu
strah me srce kuca stisnula sam grudi
čuju se glasno koraci netko dolazi
dali je to čovijek koji poljubi pa zarobi
vrata se polako otvaraju želim otici molim vas trčite noge bježite
ne stojte na mjestu spasite me,
ruka na mojem ramenu drži me nemogu otic molim vas tiho vapajem molim pustite me a nježan glas iz tmine vrata govori ne boj se
tvoja duša je slomljena i sam put te donesao da budeš moja voljena
dođi maleno moje ja sam barun ovog dvorca
i neboj se jer i od kiše i oluje branit cu te i čuvati samo za sebe
i kad shvatih te rijeći probudim se u najvišoj kuli dvorca zarobljena i ostavljena da čekam novi poljubac covijeka iz magle

Sjecam se prvog susreta tvojih pitanja
skrivala sam se nisam htijela otvoriti srce
ti osjetio si suze u mojim očima i htijo ostati pored mene
uplašila sam se i postala plaha ko srna
poželila nestati nisam ti htijela dati srce na dlanu
a sad ponovni susret vidm čovijeka koji ima moju dušu
osmjeh na licu pri susretu a tuga pri odlasku kad se rastajemo
ostani kraj mene prijatelju angele moj što lomiš krila zbog mene
molim te ostani poljubi obraz moj u zoru me probudi
i i reci moja ana više nemaš suze u očima
dali si sretna šta se sa tobom budim i tvoj obraz ljubim
da sretna sem jer ne gledam očima već dušom
vidim čovijeka koji me ljubi na svoj način
i prvi susret dovoljan je bio da zavoliš ono šta nisi smijo
znam da me ljubiš prijatelju moj da samnom se budiš
i kad zora sviče tvoje srce kriče ne dolazi zoro ne budi
neka spava neka mirno sanja miluješ me po kosi
tvoj dah osjetim na licu uzdišeš i sto pitanja kroz glavu kuda su mi otišle godine ko mi uzeo snove ko mi slomio srce na pola
osjetim tvoj pogled na licu i znam da sad kad me stigli vjetrovi
znam šta želim voljela bih krenut putem sunca biti dijete mjeseca postati prijateljica vjetra angel ljubavi koji voli i prašta
i ponovnoj zori poletjet kao lasta samo nemoj da me gledaš u oči
znam da nisam nikad bila plačljivica i ne plačem zbog kiše prijatelju
i osječam da i tebi vjetrovi ostavili trag na duši i kiše ispisale sudbinu i zato te molim sudbino ne kuni naše ime jer ponovi susret dvije duše dovoljan je dokaz da i angeli plaču a pravi prijatelji ostaju uz tebe
i ne dozvole da to drugi vide i često se pitam zašto neki ljudi
kao da uživaju u tuđim suza
kao da hrane svoju slast sa tuđim bolom a ne upitaju
se da sve ima svoju povratnu kartu

Ave Marija ti si moja božica ljubavi moja zaštitnica i lijepo te pitam
Reci mi gdje si ti one noći bila kuda si lutala zašto me nisi posjetila i u svoje skute prigrlila jer da si samnom bila nebi ja te noći suze prolila
I nebi pale teške riječi koje je uputio meni ONE NOĆI SI MI SVJEČU ZAPALIO JER SI ME DUŠO POKOPAO
Kako da mu oprostim na one rijeći kako da kažem srcu da zaboravi mogu zaboraviti ali ne i oprostiti
I često se pitam zašto ima puno toga zašto zašto ljudi se nevole zašto vrijeđaju jedni druge kao da će živjeti dulje i od DUGE zašto ima rata kad se zna da rat nikome nije brat zašto srce boli kad se zaljubiš a netko ti srce slomi na pola možda boli jer odnese polovicu srca tvoga
Ave Marija stani uz mene i reci mi zašto je čudan ovaj svjet i zašto su čudni ljudi i svi bi samo htjeli da se nekome sudi
Ja polazim od sebe jer sam čovjek ja sam biće koje isto griješi i za oprost moli tako i svi neka pogledaju u svoje srce prije nego sude da i oni ljubav ne izgube
Zbog glupih riječi koje usta kažu a srce se stisne jer zna da usta lažu jer dušo ne volim te i ako usta sad moja lažu A MOJE TI SRCE KAŽE opet bih sa tobom i na kraj planete i voljeti ču te dok je svijeta glupi ponos ljubomora razor a onda kajanje jer shvatiš da voliš i onda kažu ljubav je ljepa ne ljubav je bol i suze

Pogledaj u očima sjaj reci mi ako možeš da je kraj
srce si slomio nisi se mi bogu za mene pomolio
ne pitaj kako mi je ne gledaj mi u oči
sve sam ti dala i pokušala promijenit ovaj život a dobila tugu i patnju
molila se bogu iz dana u dan da nam snage da da održimo vezu
ali sad snovi su slomljeni i na nebu zvijezda sakrila svoj sjaj
zar ne osjecas da volim te i dalje
obečao si mi uz tebe cu viječno biti
bez obzira na sva pitanja i na tvoju šutnju
znam da i ti placeš ali nemoj da se smiješ
nemoj da se kriješ jer lagao si svoju dušu da me ne ljubiš
jer ipak sam ja sunce tvojih dana zato dušo ne plači shvati
da sam ti dala dušu i srce ali na put sam krenula
znam nisam se ni pozdravila
jer rekao si idi samo i ne okreći se lakše če ti biti
a sad samo jedna želja
da te pitam zar ti misliš da sam ja ledena dama zaborava
da ču zaboraviti naše zore
poljubce i dodire i mene boli ali sam si mi u lice sasuo rijeći
koje bole i peku
rekao si mi draga moja ja želim više a ti mi to nemožeš dati
i tim rijećima slamaš
mi srce i zato sam pošla u zoru jer šta ču ti ja siromašna duša
koja samo voli i ljubav daje a ti si želio više
i sad kad me nema pati moli jer nitko te neče ljubiti kao ja
niti sreču i sunce davati poput
topline plavog angela a rekao si mi da sam samo
Ledena dama bez imena slomljenih snova