Sunce moje malo zar ti ne osječaš
da sve postaje pepeo i prah
da mi nedostaješ i kad te nema hladno mi studen
mi kroz tjelo prohujava
oko srca zazebe prsti počinju drhtit a pogled počinje
da moli da čezne kad češ doči
i da sam nervozna kad se ne javiš
a dobro znaš da volim te
svi me čudno promatraju pitaju se
šta mi se to mota po glavi
oni neznaju dušo ne reci im da nas ne rastave
zli jezici ubijaju me svojim pogledima
ne daju da angel ima svoju ljubav prokleli me
pitam se zašto nemogu vidjeti da je netko sretan i voljen
i kad shvatiš da me nema nemoj da plačeš
nemoj da ti suza krene kad vidiš kamen
a na njemu moju sliku nemoj da te duša zazebe
a kad osjetiš hladan dah na svojem tjelu neboj se
to se ja opraštam od tebe dodirni moje hladno tjelo
mislima me uzmi posljednji put dotakni moje hladne usne
daj mi svoj topli dah posljednji put ljubiš moje usne
nikad više nitko ljubit nece slomljeno i prevareno
a kad noč padne i mjesec podigne pogled
sa neba ti se nasmije
ti tada znaj da angel je sretan i da ne luta i ne moli
drži u ruci bjelu ružu koju si joj poklonio tvoj poljubac ostao
na njoj i angel ljubi bjelu ružu sretan i nasmijanog lica maše
ti sa visina ljubavi molim te budi sretan ljubi
ali nemoj da dušu pokloniš jer postaneš duša bez nade
šta ce biti sutra i živjet a molit da slomljeno se slomi
i da sve postane ljepota duge