Marijan M. (43)

Potraga za šveckim stolom - 2. dio

Nakon zimske potrage za šveckim stolom, kad sam u februaru (veljači) po snijegom pokrivenim šveckim šumama s djelomičnim uspjehom tragao za ovom egzotičnom i skoro izumrlom spravom, danas opet iđem u Švecku.
Potraga za šveckim stolom se nastavlja. Jebote, postao sam ko Indiana Jones. Za početak, slijedi mali tečaj šveckog jezika, kako me divlji domoroci i domorotkinje ne bi iznenadili.

Jag skal Sverige.
Jag lik sa pass land.
Speciellt, jag lik svensk flikarna.
Icke gor det ata jag.
Jag skulle lik ol.
Jag hoppas vilja finna svensk bord.

Nova Zafira

Evo još jednog vozila koje sam vozio. Bilo ih je i više u međuvremenu, ali odlučio sam radit veću selekciju, pa neki (npr. Chevrolet Spark) uopće ne zaslužuju ući na top listu. S druge strane, nova Opelova Zafira ulazi u top 5.

Kompaktni monovolumen s tri reda sjedala, dugačak 446 cm, po potrebi ima mjesta i za familiju s četvero djece, pa se meni, koji čekam drugo dijete, učinio idealnim. Zafira postoji od 1999., a nova se osvježenim izgledom uklopila u koncernovski dizajn. Dakle, lijepa jest, ali neće baš ljudi svršavat od divljenja.

Bitnije je ono kaj je unutra i ono kaj je ispod haube. A unutra su veoma dobro ergonomski posložene sve komande i instrumenti. Moglo bi i bolje, ali neću cjepidlačit. Auto je sasvim ugodan za dugačka obiteljska putovanja. Isprobala je cijela familija. Gepek ima, ovisno o rasporedu sjedala, od 350 do 1500 litri.

Motor 1.9 CDTi zapravo je onaj kojeg u Fiatu i Alfi nazivaju 1.9 JTD. Osam ventila na četiri cilindra, 120 konja... Čini se puno, ali na 1400 kila ipak fali energije. I mjenjač je krut, pa ovaj auto definitivno nije za jurnjavu po zavojima...
Oduševljava niska potrošnja. Uspio sam postići deklarirani prosjek od 7,2 litara, dakle autonomija od 800 km je zagarantirana.

Auto sam dobio prije službene rvacke premijere, pa dečki još nisu posložili sve pakete opreme. Ima pet paketa, sedam motora, dakle veliki izbor za svakoga. Cijene od 18.050 eura do 28.505 eura.

Pic of the day - Špancirfest

Slika sve govori: Špancirfest - festival uličnih šetača.

Bili smo tamo danas. Isplati se otić. Više od toga ne da mi se pisat, ionako će varaždinski blogeri naveliko o tome izvještavat.

Working & Waiting (šljakeraj i čekanje)

Nakon što sam odradio šefovskih deset dana, od ponedjeljka sam opet samo obični šljaker. I baš mi dobro ide ovaj tjedan, sve kaj započnem super napravim. Baš sam zadovoljan i opušten zbog toga. Ali ipak jedva čekam vikend. Naime, imam skroz slobodni vikend.

Otpalo mi putovanje na tri dana u Niskozemsku. Baš mi i nije preveć žao, a mojoj ženici i dječici baš je drago. Sad ćemo moći otići na varaždinski Špancirfest. Vele da je to festival uličnih šetača, dakle baš nešto za nas.

Hm, sad sam se sjetil da imam i varaždinsku putovnicu. Fora je u tome da skupiš žig svaki put kad dođeš u Varaždin, a kad ih skupiš čini mi se pet komada, dobiš nekakav džabe gablec. Ne znam jel to još funkcionira, navratit ću u turističku zajednicu i pitat.

Marylin vs. Minea und Severina

Muke ti isukrstove...kaj sam se namučil...traume sam doživjel...
Pita me neki tip u vezi prethodnog posta o Marylinu Mansonu da kak' ja to mislim da je gora stvar slušat Mineju, Severinu i slične nego Mansona.
I sad ja odlučio to njemu dokazat pa potražio neke tekstove od spomenutih gospođica. Ajoj meni, dok sam to čitao intelektualno sam degradirao.

1. "Sve se rodi u prirodi
Kad se ljubiš nitko ne vidi...
Hajdemo van, jedno ja znam,
Ove noći neću dati da budes sam...
Give me your heart, love me tonight,
Neću dati da budeš sam...

Vrapci, vrapci i komarci
Lete, lete, lete, lete svud oko nas...
Ljubimo se klize žmarci,
Give me your love tonight...

Imam opasne namjere,
Tebi nije lako reći ne...
Hajdemo van, jedno ja znam..."

Marylin Manson

Auti - moj Polo i još dva

Već šest dana ništa ne napisah. Nije mi se dalo, glupo mi je forsirat postove na blogu bez potrebe, kad nemam nekaj posebno za reć, odnosno za napisat. A htio sam također da prethodni post o darivanju krvi što duže bude u prvom planu, pa možda nekog potakne da daruje tu dragocjenu tekućinu.



A sad ajmo dalje, opet nekaj o autima. Danas se na mojem Polu okrenuo brojčanik preko 100.000 km. Bez obzira na to, auto i dalje radi super, do 170 ide bez mučenja. Zapamtite - VW Polo Classic 2001., prodavat ću ga idućeg proljeća, cijena 6 do 7 iljada eura.

Mazda2 1.25



Nastavljamo dalje i s recenzijama voženih autića, o kojima je nekaj objavljeno u Večernjaku. Vozih dakle i Mazdu2, autić gradske klase za kojeg mnogi i ne znaju da postoji. Baš tak, neprimjetan je, dosadan cijelom svojom pojavom. Ima motor čudne kubikaže 1,25 litara sa 75 konja, projektiran za mirniju i sporiju vožnju, da ne velim penzionersku. Jedino tako može se bit blizu deklariranoj potrošnji od 6,3 litre, a kad ga ja gazim onda troši i deset litri. Ovaj moj imao je bogatu opremu Plusline II - ABS, EBD, 6 zračnih jastuka, klima uređaj, CD player sa 6 zvučnika, komande za radio na upravljaču, preklopivo suvozačko sjedalo, podesiva i grijana vanjska ogledala, električni podizači svih bočnih stakala. Kaj će mu više?
Cijena za sve to 103.750 kuna.

Hyundai Santa Fe 2.0 CRDi



Evo jedan autić koji dospijeva visoko na top-listu. Santa Fe u petoj godini tržišnog postojanja i dalje dobro zgleda i plijeni pažnju na cesti. Relativno je dobar i za teren, ima automatsko uključivanje pogona na četiri kotača, ali ipak sigurnije je ne ići s njim u preduboko blato. Ovo je dobar kvazi-terenac, ali razlika između dobrog i odličnog terenca jako je velika...
Za pogon koristi stari 2.0 CRDi agregat pojačan na 125 KS. Piše da troši 7,5 litri. Ma jok, meni je trošio 11, dakle stvarna brojka je negdje između.
Oprema Priviledge ima npr. automatski klima-uređaj, četiri zračna jastuka, ABS i EBD, kožna sjedala s grijanjem. Lova? 234.242 kune.

Krvi daj

Petrova 3, dođite i vi.
Adresa je to Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagrebu, mjesta gdje se dobrovoljno može dat izvadit krv.
Nisam bio od drugog mjeseca, već dugo se spremam pa odoh danas.
Baš se potrefilo da su po medijima apelirali na ljude da dođu dati krv, pa je bila gužvica danas u Petrovoj 3.
Dao sam krv 13. puta. Izvadi se 450 ml, dakle izvadili su mi dosad 5,85 litara. I uopće mi ne fali, a nekome je možda spasilo život.

Šefovanje i kopanje nosa

U ponedjeljak se vratih na posao, a odma sam u utorak morao uletit na mjesto šefa jer pravi šef uzejo slobodne dane jer se seli.
Poradi toga ne stignem ništ drugo nego samo cijele dane buljit u ekran od kompa, čitat desetine tuđih tekstova, bjesomučno telefonirat i koordinirat dopisnike iz cijele Rvacke...
Jebate, pa ni na blogu nisam ništa stigo napisat već četiri dana.

Nego, imam praktičan problem, naotekao mi vrh desnog kažiprsta.
Ugnojilo se nekaj ispod nokta, već par dana prst je nabubrio i ne splašnjava, pa ne mogu kopat nos.
Naime, glupi debeli prst više mi ne stane u nosnu rupu.
Kaj da radim?
Da odsječem vrh prsta i lijepo ga kirurški zaokružim? Da kopam nos s nekim drugim prstom? Da prestanem kopat nos zauvijek?

Ljetovanje u Švicarskoj

Eh, baš lijepo zvuči ovaj naslov, ali još uvijek se nisam dosta opario (onovčio, opernatio...) da bih si mogao priuštiti tak nekaj. Zato sam iskoristio priliku poslovnog tripa u Švicarsku da se malo igram turista, a tko zna, možda nekad dojdem na duže vrijeme i o svom trošku.
Sletio sam na erodrom Kloten u Zurichu. pokupili smo aute i projurili kroz grad, tak brzo da sam stigo samo jednu fotku puknut.



Poradi toga, o Zurichu neću puno pisat. Samo malo ću nekaj prepisat iz nekih papira koje sam dobijo. Grad leži na obali ciriškog jezera i rijeke Limmat. Ima 360.000 stanovnika. Navodno zgodni dijelovi grada za pogledat su Dorfli, Oberdorf, Niederdorf... U Zurichu svoje sjedište ima 350 banaka. Najveće je tržište zlata na svijetu, a burza je četvrta po veličini. Bla, bla, bla...

Generalno gledajući, Švicarska je zemlja planina i jezera. Dio kod Zuricha donekle je ravničarski. Pored jezera (dugačkog 40 km, širokog do 3,8 km, dubokog i do 143 metra) odvezli smo se dolje lijevo, prema malo više planinskim krajevima - u kanton Schwyz s istoimenim glavnim gradom. Izgovara se Švic.
Pogađate, iz naziva ovog kantona izvire naziv cijele države. Kanton Schwyz jedan je od tri šumska kantona koji su 1291. formirali švicarsku konfederaciju. Druga dva su Uri i Unterwalden. Ovim udruživanjem stekli su nezavisnost od vladavine dinastije Habsburgovaca.





Preko brda i planinica, snimajući kravice, stigli smo do lucernskog jezera. Nijesmo išli do Luzerna, nego na tzv. švicarsku rivijeru, gradić Weggis. Ovo mjesto je čak i Mark Twain nazvao najšarmantijim mjestom u kojem je ikad živio. Tvrdi se da je uz francusku mediteransku obalu na ovom jezeru rođen europski turizam, još u 18. stoljeću. Na to doba podsjećaju parobrodi koji još uvijek furaju turiste po jezeru.
Naišli smo tamo na lijep sunčan dan, pa je bilo puno furešta i kupača, ali još uvijek ni blizu prenapučenosti naših riva i plaža. Upravo zato mi se, kad se jednom oparim, više sviđa ovak neko ljetovanje u miru i tišini nego među hiljadama ljudi koji mi skaču po glavi. Svaka čast našem turizmu na milijunima privučenih gostiju, bit će i državi valjda bolje, ali ja radije bježim iz takve gužve.

Zbilja je jedinstven doživljaj ležuckanje na hotelskoj ili nekoj drugoj plaži pogled prema alpskim vrhovima, ponegdje s ostacima snijega, koji kao da su na dohvat ruke. Nešto sasvim drugačije od ležanje na nekoj jadranskoj plaži i uobičajenog pogleda na jadranske otoke ili prazninu iza koje je Italija...







Nakon Weggisa uputili smo se u postojbinu junakinje iz romana Heidi.
Cesta savršena - stotine zavoja preko prijevoja Ibergeregg (1406 m).



Za kraj još jedna specijalnost - let s helikopterom iznad ciriškog jezera. Nude se i izleti s ovim prometalom, iz kojeg se najbolje vidi simbioza švicarskih jezera i planina.



Kompletna slikovnica s ovog jednodnevnog izleta

Auti - komada tri: Partner, Polo i Swift

Dok sam ja u Švici na službenom putu (iako sam još uvijek na godišnjem), evo za čitanje malo dosadne tematike o autima koje sam u zadnje vrijeme sprovozal, a potom iskritizirao ili nahvalio u novinama.
Nisam o autima pisao još od Corolle 14.6., pa ih se nakupilo neobjavljenih recenzija - komada tri.

Peugeot Partner 2.0 HDi Quiksilver



Nije baš nešto lep, ali to se od klase MPV automobila, odnosno putničkih verzija gradskih dostavnjaka, uopće i ne očekuje. Ali zato ima pun k... prostora, varijabilan je i štedljiv.
Dvolitreni HDi agregat sa 90 KS i 205 Nm okretnog momenta najbolji je izbor za Partnera. Piše da u prosjeku troši 5,8 litara, meni je trošio litru i pol više. Maksimalna brzina od 160 km/h je čist dovoljna.
Auto je dug 413 cm, širok 172 cm i visok čak 181 cm. Gepek ima 625 litara obujma, a kad se spuste sjedala onda se pretvara u kombi s 2800 obujma.
Osnovna oprema Quiksilver modela su dva zračna jastuka, klima-uređaj s termoizolacijskim staklom, radio s CD playerom, krovni nosači, kožni volan, dvoja klizna vrata, prekrivač prtljage, mreža i kutija za prtljažnik, ladica ispod sjedala suvozača, središnje daljinsko zaključavanje, vanjska ogledala i prednja stakla na struju te maglenke.
Cijena svega je 130.500 kuna.

Volkswagen Polo 1.4 TDI



Folcvageov mališan dobio je novi izgled njuške i mora se priznat se je sad ljepši, a dobra fora je što izgled dijeli i s dva broja većim Passatom.
Po dimenzijama je i dalje dimenzijama u sredini gradske klase - 390 cm dug, 165 cm širok i 145 cm visok. Međuosovinski razmak je 246 cm, a prtljažnik s 270 litara je okej. kad se spuste sicevi, dobije se 1030 litara prostora.
Vozil sam novi Polo s novim trocilindarskim 1.4 TDI. Taj su motor metnuli umjesto 1.9 SDI. Takvog i sam imam u svojem Polu, pa sam popizdio kad sam čuo kak radi ovaj novi mali motor. Jebeš to kaj ima dva konja više, ali radi ko traktorski motor. Katastrofa. Nemrem više pisat, to mi se tak zamjerilo da mi se cijeli auto zgadio.
Testni je auto imao Trendline paket. Dva zračna jastuka, servo upravljač podesiv po visini i dubini, klima uređaj... Još je nešto dodano i ispada 106.800 kuna...

Suzuki Swift 1.3 VVT



Brzo sam zaboravio Polo jer sam nakon njega između ostalog dobio i novog Swifta. S tim sam autom uživao kao rijetko s kojim.
Vjerojatno zato kaj sam cijelo vrijeme imao na pameti Swiftovu relijašku reputaciju (legenda N1 klase), a novi motor 1.3 VVT s 92 konja kao da je napravljen za ludiranje po zavojitim cestama.
Autić je kratak i širok (369,5 i 169 cm) i težak ispod tone, pa ide ko zvrk. Kad sam ja za volanom, ide ko gluha svinja. U drugoj do 95 km/h, u trećoj do 140 km/h... Kaj više da velim, uživancija...
Sportskom osjećaju doprinose malim trokraki upravljač i mala ručica mjenjača. Cijelo vrijeme sam se sam vozio, jer rijetki bi mogli izdržat moje izdivljavanje... Zato neću ni pisat o (ne)komforu straga ili gepeku od samo 213 litara, jer ovaj bi autić volio imat samo zbog jurnjave.
U serijskog opremi Swift ima dva zračna jastuka i ABS s raspodjelom kočione sile. Posebnost je smart key, kojeg je dovoljno držati u džepu, a otključavanje auta i pokretanje motora obavljaju se bez njega. Osnovna cijena je 79.500 kuna. Moja jurilica imala je još klima-uređaj, bočne zračne jastuke i zavjese, kompletni audio-sustav, električni paket i lake 15-colne naplaci, pa je koštala 99.500 kuna.

back to the hood

Vratijo sam se doma. Baš je bilo dobro.
Kak nam je bilo, opširnije se može pročitat na blogiću moje kćeri.



Najme kaj, svih je deset dana bilo posvećeno većinom njoj. Sad bi pasalo još par dana samo sa ženom. Nije ništ' strašno to kaj velim. Obožavam svoje dijete, ali shvatit će oni koji imadeju djecu da nekad treba odmor i djeci i starcima od 24-satnog odgoja.

Ovđe se mogu vidit sve fotke s ljetovanja u Pakoštanima i okolici od 22. srpnja do 1. kolovoza.



Evo nas četvero. Troje vidljivih golim okom i jedno biće vidljivo zasad samo ultrazvukom.
Do dolje smo se tri sata kotrljali po autocesti. Inače ne bih, ali trudnica i trogodišnja kćer dva su jaka razloga za platit 117 kuna u jednom smjeru.

Podsjetimo se malo štiva koje sam objavljivao u Večernjaku i Reviji HAK-a, a dobro će doć svim putnicima prema dolje. Od Lučkog do našeg izlaza (Benkovac, Biograd, Pakoštane) ima 7 odmorišta s benzinskim postajama. Dobro su raspoređena, u prosjeku svakih 40-50 kilometri. Za populaciju obiteljskih putnika bitno je spomenuti odmorišta s dječjim igralištima: Petrol Desinec (17.km), Tifon Dobra (68.km), OMV Janjče (157.km), INA Zir (198.km), Tifon Jasenice (236.km) i OMV Nadin (268.km).

Većinu smo vremena potrošili u Pakoštanima, na zadnjoj plaži iza Med Cluba. Jedno kupanje na prepunoj plažetini u Biogradu nije nam se baš previše svidjelo, ali je zato ostao u dobro sjećanju jednodnevni izlet na Krku. Najprije kupanje u samom Skradinu, a zatim odlazak brodom na slapove.



Preporučam odlazak u Nacionalni park Krka. Bjutiful.
Nažalost, cijene nisu bjutiful. Ulaznina od 60 kuna je donekle okej, ali cijene cuge i klope su zaista bezobrazne. Npr 20 čuna za pol litre mlake pive. Još da je restač na samom slapu, pa da mi voda šprica po nogama, to je okej, možeš mi naplatit ugođaj, ali na bezveznim klupama u šumi, no thanks.